jučer su mi djeca na poklon dobila
drvene vlakiće koji kao teret nose bombon-čokoladice
i mene sjećanje prenese u prošlo vrijeme putovanja vlakom
na relaciji Maglaj - Sarajevo
bila su to lijepa vremena.......
ja brucoš.... student, eh kakav je to krasan osjećaj odraslosti i mladosti ujedno
kakvih sam se ja životnih priča naslušala tako putujući,
iako putovanje traje samo dva i pol sata ....bilo je tu svega i svačega
kupei vlaka, ljudi i njihove sudbine..bilo je sretnih bilo je neki pričljivih
bilo je tu i zabrinutih i tihih ali zapravo uvijek se našlo barem dvoje troje spremnih za razgovor o svemu i svačemu
čula sam ja tako i priča o rođenju djece....o udajama i razvodima ..o preljubima o poslovima ...imanjima i svađama bilo je tu i fletra, svega je tu bilo
a ja sam to voljela promatrat....
i ponekad mi nedostaje putovanje vlakom jer na otoku vlaka nema, a nema ga ni prema Rijeci, a ni prema Zagrebu-direktno
a svako putovanje vlakom bila je priča
Post je objavljen 17.12.2007. u 15:33 sati.