Jednom davno, jednog dana, na ovome Blogu, osvanula je jedna zanimljiva pričica, ili bar nešto što je sličilo na to, naime bio sam se prisjetio sna koji sam bio sanjao... bio je tako stvaran i "živ" i poželio sam ga napisati, dok mi je bio u sjećanju.
Stoga kako u zadnje vrijeme nisam baš aktivan, kako sam nekad znao biti i pisao o meni zanimljivim temama, dok se ti dani u išćekivanju vrate, odlučio sam pokušati nastaviti taj, san-priču. Dakle kako više nisam sanjao tako nešto ponovo, odlučio sam pokušati nastaviti ga pišući "priču".
Pomislio sam a zašto i ne, u nazivu Bloga i stoji "Priče"
Stoga, evo nastavljamo;
Stajao je pred tim zatvorenim, garažnim vratima, barem je mislio tako, ma gdje bi oni ludi pljačkaši, ako su to i bili oni, nestali netragom, odjednom u trenu, a znao je da da im je bio taman na repu auta. Gledao je taj Ulaz u nešto, načinjen od potpuno drvene obloge, sa nekim čudnim ornamentima, izrezbarenim po samoj površini.
Znao je negdje u dubini svojih moždanih stanica, da je već tako nešto vidio i ranije...
Negdje... da, negdje, međutim nikako u tim trenucima, memorija mu nije htjela raditi.
Mrzio je takve trenutke, biti u znanju da si nešto htio, nešto znao, ili probao, ali nikako se baš u tom trenutku, mozak kad treba nemože prisjetiti nekih stvari kojih hitro želi.
Ma dobro, mislio je... već će se nekako prisjetiti, neće misliti sad na to, ima bitnijih stvari, kojima bi trebao mučiti svoju glavu... da, treba pronaći ulaz, način kako da otvori ova čudna vrata pred kojima je stajao ovoga trena...
Pomislio je u isti tren treba li pozvati svog navodnog kolegu, iako ga takvim nije niti smatrao, ionako su svi znali da on radi sam.... mislima na njega, vratio se u onaj dan kada su uopće i slijedili te zlikovce, koji su ih i doveli pred ovu kuću i taj Ulaz.
.....
Prisjećao se...
Nekoliko sati ranije...
Jurili su i utrkivali se ulicama grada... slijedio je svojim autom tu grupu kradljivaca,
... no kako je rekao, ako su uopće kradljivci... bilo mu je sve to sumnjivo, odmah nakon što ih je slučajno primjetio na djelu i odlučio pratiti, kad su shvatili da ih slijedi, započela je potjera... ulice su brzo prolazile pored njih, on je samo svoje oči fiksirao na vozilo ispred... zaboravio je i na partnera, koji je bio s njim sjedio u autu... nešto je pričao... nije ga uopče čuo što priča, primjetio je samo da otvara usta... dok su njegove misli bile samo vezane uz kontrolu nad vozilom... znao je da ih nesmije izgubiti iz vida! Prošavši jedan blok kuća odjednom je shvatio da ih više nema!?
Kako !? Gdje su mogli nestati !? Još sad maloprije ih je vidio ispred sebe !? Sad je znao je da nije smio i taj trenutak pogledati lice svog suvozača, kada je primjetio da on nešto priča... a ionako ga nije ništa bio čuo!
Vratio se autom unazad, gdje ih je izgubio iz vidokruga... jedino što je primjećivao i odmah mu počelo loše mirisati... usred grada... bila je dvorišna kučica, sa dvorišnim ulazom, koji se spuštao lagano prema dolje, prema nekoj kao garaži !? Kako !? Mogli su samo ovuda... To mu je bilo sumjivo ! Prošao je dalje autom, do iza kućice... izlaza nije bilo!? Podzemna garaža usred grada ! Kao i malena dvorišna kućica !? Kako se samo stvorila odjednom ovdje !? Stao je sa autom i parkirao je... on i kolega ižašli su iz vozila... ovaj drugi je i dalje nešto trabunjao, nije ga čuo i dalje... dok njemu i samome i bez njega bilo je sve tako misteriozno... pozvao je i vatrogasce i policiju i ekipu stručnjaka... trebat' će mu da razjasne ovu misteriju !? Polako su svi dolazili... i skupljali se... taj kvart je odjednom postao kao ratna zona !!! On se i dalje čudio i nije mu bilo jasno kako su kradljivci mogli samo tako nestati !? Ulaza nema !? ... osim ove kučice i puta koji vodi nizbrdo do ulaza u garažu, ako je to i bila garaža !? Sa druge strane izlaza također nije bilo... ničega, stvarno ničega. Ovo će biti vrlo teško !?
Znao je i osjećao to tada... u tom trenutku
Vratio se u stvarnost... Tražio je Ulaz, neki način da uđe kroz ova čudna Vrata koja su stajala pred njime... tražio je, pipao po svakom rubu, prelazio preko svake rezbarije...
Pokušavao je silno pronaći neki tajni prekidač, znao je da mora negdje biti, ovakova vrata tako nešto sigurno imaju, moraju imati !!! Osjećao je sve više da u svemu ovome ima nečeg tajanstvenog... i sve je više vjerovao da ono nisu bili obični kradljivci.
Odjednom mu se izgleda posrećilo, počelo se nešto događati sa vratima i samim Ulazom... počela su se pomicati... iako izgledom čudna, ipak otvarala su se prema gore kao i svaka druga garažna Vrata, no znao je da ipak ovo nisu bila takva vrata.
Ulaz je sada stajao pred njim skroz otvoren, podignutih vrata... otvor je vodio dalje u tminu prostora... želio je ući, ustvari morao je... morao je krenuti dalje, želio je razotkriti koja se tajna krije iza svega ovoga, morao je ući i ući će, htio je znati.....
Post je objavljen 16.12.2007. u 21:56 sati.