Marketing
hvala...
Ovaj post je posvećen ljudima tj. mojim rođacima i prijateljima koje volin više od ičega na svitu.Nisam znala kako da im se zahvalim za ono šta su danas napravili za mene pa san odlučila da jedan od načina bude:da to kažen ciloj Hrvatskoj i da dokažen kako prijatelji vride više od ičega.Normalno da ja nisan to tek sad shvatila,ali ukratko evo što se dogodilo:Ja sam napokon u subotu sjela na bus i krenula za Vodice,a svi koji me znaju isto tako znaju da ja bez tog mista nemogu živit.U subotu tj. jučer ,rođendan su slavili moj rođo Marko i frend Mario(Bore)hehe.Bilo nam je predobro,ja san se tako zabavila a cilu večer san pila sok od naranče
I dakle vratili smo se doma,i ja san spavala s Marinom(rodicom) u sobi.Možda se sve čini savršeno,u biti i bilo je savršeno,ali da sam znala da se sljedeće jutro neću moći probudit i da kraj mene stoje doktori,da neznam di sam,ni kako,ni zašto,ne bi poželila sljedeći dan...
On se ipak dogodio i zahvaljujući njima ja sad pišem post u 22 sata i 9 minuta u svojoj kući.Sve se to dogodilo jer ja imam porok koji se zove DIABETES MELLITUS ili na nama poznatijem jeziku ŠEĆERNA BOLEST.Ovo je zapravo prvi put da o tome govorim na ovakav način tako da se čak i ponosim sobom
95% ljudi koji to imaju znaju što znači pasti u tešku hipoglikemiju.Upravo to se meni dogodilo,nikad mi gore nije bilo pošto je doktorica rekla "samo pola sata kasnije..."
Svaka osoba je zaslužna za nešto tog jutra i da sad ne opisujem sve detalje jer mi je teško uopće prisjećat se toga,želim im svima reći HVALA,jer malo je onih koji koji kažu da su ti prijatelji a istovremeno to i dokažu...
Zbog toga sam danas svatila još jednu stvar koja me razočarala,a to je samo da od osobe u koju imam povjerenja i u kojoj sam samo tražila potporu dobila jedino razočaranje i kritiku ,bez ikakvog razloga,krivnja je samo bačena na mene a vjerujte mi da bi ja sama otišla na Ugljan da se svjesno želim ubit.upravo tako,da nije bilo josipa,marka,marine,filomene i još nekih:petak bi bija zadnji dan da SI me vidija...eto to je bilo to u najkraćem mogućem obliku,samo želim reći da svi pomažete i brinete za druge jer se upravo može dogodit da vama zatreba pomoć.Ubrzo ću napisat post o šećernoj bolesti,jer u Hrvatskoj ima 160.000 oboljelih a u svijetu oko 230 milijuna.eto samo za informaciju i evo par savršenih slikica vrlo bitnih ljudi u mom životu:
Marina moja rodica
Marko rođo
Guga&Fila
My days and night were simple,
I had everything where I wanted it to be
But these smiling eyes came to me one day…
And something in me was set free.
Something I had put away…
Never wanted it to come out again.
But those eyes were very special…
And in them I found a friend.
A friend I feel very comfortable with…
As if we've know each other for so long…
When I was near you…
I feel as I could never do any wrong.
You must be a very special person…
Especially if you make me feel this way.
When I think of my friend…
It just brightens up my day
. My heart feels so much stronger…
I have the desire to once more give.
It's almost as I am living in the past...
For this is how I once lived.
Thank you for being you…
In my life I hope you always play a part.
But no matter what life may bring me…
You'll always be in my heart!
Graphics for I Miss You Comments
Post je objavljen 16.12.2007. u 21:47 sati.