Marketing
PREVRAT I BLUD PO MOM ili ( groteskna asocijativna pripovjest)
Osjećam u sebi nezasitnu pohlepu koja guta sve na što naiđe. Na druge ljude gledam s podsmjehom i vučem korist iz njihove muke koju polažu u reke svakodnevici.
Kad bih barem mogla zadovoljiti tu oholost jednim jedinim dodirom na nago tijelo razapeto ispred mog pohotnog pogleda. Zvjerski je sakatiti, proučavati kako je sastavljena, izfrepsti sve pregibe, popuniti sve udubine. Bila bih zaista sretna kad bi me barem 1% ljudi voljelo kao užas iz njenih očiju. Njena psovka bačena meni u lice no uperena prema Bogu. Ipak ću se zadovoljiti samo polaganjem usana na njene te sasvim nečujno obznaniti svjetu da me ne zanjima, a zatim to isto kriknuti punim plučima dok se u ranama od opojnih mirisa pljesni rađa naše djete mržnje a gamad trune pod zemljom.
Ne želim biti nijema. Ne želim biti poput ovih usidrenih brodova koji nikad ne će isploviti iz vaših luka očekivanja u mora slobode. želim vas konačno okupit na posebnu večeru, rasporiti i poslužiti vam vašu nutrinu na proučavanje. Zar ne bi bilo zgodno gledati krv kako se sljeve niz vaše malaksalo tijelo, zar se ne bi veselili kao ja?
Zlo rađa zlo! Ali isto tako zlo rađa moju bezvremensku dobrotu u načinu presuđivanja SMEĆU. (Bez tog iskonskog zla ne bi bilo ljubavi). NE SERI! Bez iskonskog probavnog poremečaja ne bi bilo diuretičkih tableta kojima se kljukate da zadovoljite tu bezvremensku potrebu za savršenom vanjštinom. Pa, znam da vam odgovara kad vam kažem da izgledate kao bljedolike spodobe bez imalo osjećaja na licu, sa kapljicom znoja na čelu jer plakati vam nikako nije dozvoljeno. (Jaki dečki ne plaču ne?)
Ne postoji ideja pogotovo zla a da ne pokušamo provesti u djelo. ideje su organski stvorovi. One se razmnožavaju, dijele, hrane drugim idejama, osnuju svoje obitelji istomišljenika i na kraju poput svega nestanu. To je početak našeg kraja, našeg neshvatljivo blesavog života, koji jedino što nas uči jest ostati dio mase koja se kreče po ovoj jebenoj tvorničkoj traci u istom smjeru već miljunima godina..... Nitko od nas ne će ostati normalan do kraja života. prosvjetlit će nas neka od psihičkih bolesti i javiti nam da je naše vrijeme stiglo. Socijalizacija koja civilizaciska glupost! Ne dopušta nam da budemo ono što doista jesmo. ŽIVOTINJE U POTRAZ ZA HRANOM!
JA krečem u lov:
šibat ću ti tijelo strahovotom boli, nitko ne će nači dolične riježi kad te nađu nakon što završim s tobom. Naša gola tijela ne će izgledati isto pod krabuljom krvi noževa i osatlih pribora. Lizat ću sa tebe krv iz rana tvojih i bit će to prava premija za nekog poput mene. Rukama ću ti prelazit preko bokova u kojima će se već nastaniti sitne životinjice i grickati meso. Ručak djeco!!! Čupat ču ti kosu u naletu bijesa a oči koristiti kao odmor zubima. Šuma će biti moj hram za molitvu bogovima a oltar za tebe kolac na koji ću te položiti.
Oprosti mi na psovkama i uvredama, na sveu učinjenome no..
Nacija je upravo svršila....
I ja zajedno s njom....
Post je objavljen 16.12.2007. u 21:41 sati.