Pokušavajući popuniti sve praznine u meni
Napisah pjesmu za cijeli svijet
No ta pjesma zapela je kod onih
Što mrze svoju dušu
A najprije kod mene
Poput ptice
što svoja krila proteže daleko u visine
tako ja pokušavam prenijeti
poruku koju ova pjesma nosi.
Ona je sakrivena, duboko u riječima
Te onaj što ju samo čita
Ne može shvatiti njenu poantu.
Onaj što ju čita očima duše
Prepušta se njenoj ljepoti i dubini
Te ga obuzima
Kao droga nakon zlatnog šuta
Morbidno stvarajući u njemu
Iluzije savršenoga
Ne potiskujući mane ljudske čovječnosti.
Ne shvaćajući što pišem
Prepuštam se riječima
Da mogu oživjeti biće ljubavi
Što se krije iza ovih stihova
Nadajući se da će i vas
Pogoditi ova svijest što se krije u meni
O postanku naše zajedničke ludosti.
Danas pišem malo duži post. Pošto se bliže zimski praznici, hoću biti dobra prema svima pa bum zato napisala i malo više nego inače. Mislim, neću sad pisati ne znam kaj, a ovak i onak vas ne zanima ništ o meni jer kolko vas ima, mislim da samo jedan, i to martina-jim, veliki pozdrav tebi by kurt. Ah ne znam koju svrhu opće ima taj blog, osim da na njemu objavljujem svoje postove, koje opet niko nikad ne čita, tak da je opet bez ikakve svrhe. Znači da je najbolje da ga samo zbrišem pa smo kvit. Mislim, sramota je da imam jedan komentar po postu, i očajna je činjenica da te se samo jedan jedini frend zmisli, od njih 100. mislim, čovjek bi se onda trebal zapitati, dal uopće i imam frendove. Mislim, ak je nekome teško skočiti na net na 5 minut, da napiše bar svije riječi onda aj bok….ne znam zakaj uopće to pišem. Ahhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh…opće me više nije briga za ništ na ovom svijetu, jedino mi preostaje bezosjećajna komunikacija s drugim ljudima….i sad dok idem razmišljat o životu, ne znam kaj da mislim….dal je dobar ili loš…
DA IDEM RAZMIŠLJAT O ŽIVOTU, MOGLA BI NAPISATI CIJELU KNJIGU DA TO TREBAM PRENIJETI NA PAPIR. SAD DOK TO PIŠEM NA LAPTOPU LJEPO MI JE TIPKATI PO TIM MEKANIM TIPKAMA KOJE SU OVAK I ONAK SAMO ZAMJENA ZA OLOVKU, ALI BITNA RAZLIKA IZMEĐU TIPKA I OLOVKE JE TA DA ME RUKA ZABOLI DOK MORAM PISATI S OLOVKOM. TO VAM JE JEDNA OD ŽIVOTNIH FILOZOFIJA. GLUPO ALI ISTINITO. NEMOJTE TO SHVAĆATI DOSLOVNO, DA SE JA SAD BRINEM ZA TO KAK ME RUKA BOLI. SAMO VELIM DA IMA JEDNOSTAVNIJIH NAČINA DA SE NEKAJ U ŽIVOTU RIJEŠI. BAŠ MUTAVO, GLUPOSTI PIŠEM. HTJELA BIH ZAPOČETI S NEKIM NORMALNIM ŠTIVOM, ALI KAD MI NIŠT NORMALNO NE PADA NA PAMET. NE ZNAM KAK LJUDI KOJI PIŠU KNJIGE OD PO 500 STRANICA PA I VIŠE, IMAJU IDEJA ZA NEŠTO TAKVOG. JA NE BI MOGLA NAPISAT KNJIGU OD 20 STRANICA, JER KAO PRVO NEMAM IDEJA, VOLJE NITI VREMENA. I BOLI ME, ALI JA BUM PISALA PO SVOM DIJALEKTU, LEPOGLAVSKOM.TO JE ZEZNUTI "JEZIK", I JA GA JOŠ NORMALNO GOVORIM, DOK NEKI ZNAJU RIJEČI IZGOVARATI GORE NEGO REA KOJA SAD IMA GODINU I POL. ONA IMA NEKI SVOJ ZMIŠLJENI JEZIK, KOJI JE ZAMRŠENIJI OD MAĐARSKOG. ČOVJEČE, SAMO JOŠ ČEKAM DA ZMISLE PRAVOPIS I GRAMATIKU DJEČJEG JEZIKA ZA BUDUĆE MAJKE. TAK SE BU I KNJIGA ZVALA. DA MI JE ZNATI KAK BU TO ZGLEDALO. BOLESNO, ALI JA VJERUJEM DA BUJU I TO ZMISLILI, AK SU VEĆ SAD OTKRILI PRVIH PET RIJEČI KOJE DOJENČE IZGOVARA DOK JE, NE ZNAM, GLADNO, UMORNO ILI NEKAJ TAKVOG. KAM TAJ SVIJET IDE. KLADIM SE DA O TOME NIKO NA OVOM SVIJETU JOŠ NIJE RAZMIŠLJAL. ZAPRAVO BI TREBALO IZMISLIT NOVU GRAMATIKU I PRAVOPIS ZA DANAŠNJI JEZIK, JER TO KAJ SE DANAS GOVORI, VIŠE NIJE NI J OD JEZIKA. NE MISLIM NA STANDARDNI JEZIK, VEĆ NA NAŠ KOMUNIKACIJSKI «JEZIK». DOK JA SLUŠAM KAJ, NAJČEŠĆE STARIJI, IZGOVARAJJU DOK SU USRED NEKOG ŽESTOKOG RAZGOVORA, ONDA SE STVARNO ZAPITAM KAM JE TAJ SVIJET OTIŠEL. I KAM IDE. A TO PITANJE SI POSTAVLJAM JAKO ČESTO U ZADNJE VRIJEME. A NA TO PITANJE M I NIKO NEMRE DATI ODGOVOR… NAŽALOST…
covjece koje ja gluposti pisem! ah, ko da je bitno...veliki pozdrav mojoj sestricni Dori i njezinim parentsima!
Evo vam sad malo više rečenica (ne znam kome se opće obraćam kad ovak i onak niko ne posjećuje moj blog) prije nego ga zbrišem….
Post je objavljen 16.12.2007. u 17:39 sati.