Nakon prvobitnog oduševljenja/šoka/nevjerice svime oko nas malo smo se opustili. Mene je na brzinu počela hvatati nostalgija. Zato sam s vjerojatno i toliko oduševio novim tehnologijama koje sam nabavio u petak u nekom lokalnom dućanu. Wireless kartica. Wow! Naravno da tehnologija nije nova ali ju ja prvi puta koristim. Sad mogu surfati i iz wc-a! A za to se spremam svaki dan ali se još na sreću nije desilo. Zato sam se spojio na stojedinicu i poslušao aktualac i kad sam već pomislio da je to vrhunac svega, i da poslije toga nema ničega što bi me moglo iznenaditi evo ti Shortya sa nekim USB kabelom u ruci i onim blesavim, a njemu toliko karakterističnim, smješkom na licu. Kaže evo baš za ovu priliku novi crossover kabel. Kros što? Koji će ti to...? Pa za Frozen Throne naravno! Za boga miloga, Frozen što? I tako smo se u gluho doba noći spojili međusobno i bacili jednu partiju, nakon koje je on shvatio da sam ja odrastao na Sim Cityu i da je meni jedini cilj da napravim što više građevina, a da me ratovanje uopće ne zanima niti da imam smisla za to. Peace brother! Fuck peace! Drugu partiju sam tuko po svemo što sam stigo, bez previše uspjeha, ali osjećaj je bio dobar. Ipak imam ja iskustva s Heroesima, doduše još 99e. Kada su me Tot i Fabo zatvorili u neku malu prostoriju na Policijskoj Akademiji u kojoj nas je smetao samo neki smješni Turčin na svom još smješnijem engleskom. Btw Turčina sam ponovno vidio u rujnu na Ključić Brdu. A on se sjetio. Kaže:"Ti si onaj mrljo koji je bio zatvoren u onu sobicu..." Naravno da mi je Shorty u tom silnom spremanju za rat ugasio Firewall i promijeni IP adresu. Opet kad se vratim doma će mi direktor svega i svačega ili onaj njegov mrljavi nogometaš skidati svece s neba. Sumnjam da bi rečenica "Pa Ivica je reko da to tako mora bit" pomogla. Ko je reko? Zeko je reko.
