Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iwanchy

Marketing

..da si barem sada ovdje, ali vise nisi tu, tebe nema, ali barem sjecanja mi ostaju..

eiii.....ljudiii...opet ja..hehe...nemrete se mene riesit...heh...jadni...x)

ugl...takk bzvz dosla..da pisem nekaj...prvo da velim..posto ne bum pisala post 20.12. neg ga sad pisem..pa cu ovaj post posvetit jednoj osobi...kou sam izgubila..prie tri mjesecaa..i fali mi full..i uviek cu ju voljeti...4ewa..and always...



eo i jedna pjesmica od khana..kaj me na tu osobu podsjecaa..x(

Bili smo klinci, imao sam deset godina,
Bio si malo stariji, ali si bio ista osoba ko ja,
Zato smo si medusobno pasali, druzili se skroz
Iako nismo odrastali zajedno,
Mada je krenulo tim putem, ti si naglo nestao,
Svi o tome sada sute.

Bili smo si super, upoznali se na moru,
Ja sam upozn'o tvoju, ti si upozn'o moju obitelj,
Bio si tamo u apartmanu pored moje kuce,
Moja baka znala ti je staru,
Tvoj brat i moj brat bili su se potukli prvi dan kad su se vidli,
Mi smo rekli da su glupi, nisam razumio zasto su oni takvi,
Jer ja i ti smo sve dijelili bratski, hm, zao mi je sta neam ni jednu fotku
Iako su me starci cesto vodili u folku, baka me je cuvala tamo u tvome kvartu,
Bili smo se igrali tamo u prvom parku, bilo je to jebeno vrijeme za obojicu, nismo imali problema, neg samo bale u nosu. Sve nam bilo ravno, igrali se stalno kada smo se vidli, e to nam je bilo glavno, a sada samo mogu zamisljat gdje si ti, osoba sto promijenila mi zivot gdje si ti.

Da si barem sada ovdje ali vise nisi tu, tebe nema ali barem sjecanja mi ostaju, to drzim sve u sebi, sebi ne dam priliku da se sa tim suocim, da prihvatim cinjenicu.

No zasto bi sve bilo lijepo zasto bi, nitko me nije slomio kao sto si me ti,
Mnogi misle da glumatam da pricam to samo tako, sada trpim, ali tada sam zbog toga bio plako.

Mozda te bog volio, mozda te bas zato poslo gore, pa te tako naglo lupio auto,
Neki kazu da si iso na tucnjavu u sigecicu, no zasto nisi iso kroz pothodnik nego precicu si moro koristit, pa si iso preko ceste, cuo sam da lezis, sve je vrvilo od djece.

Ja to tada opce nisam vjerovao, al te nie bilo blizu pa sam poslije i morao.
Sjecam se da sam bio reko mami da zelim gore s tobom da se igram, da se veselim,
One lose stvari, al i one dobre da ti velim i da trenutke nakon zivota s tobom podijelim.

Zao mi je, brate, znam da zivot nie fer, cuo sam da ti je mala poslije dobila kcer, malu seku, al ona te nikada nece vidjet, ti si gore, a mogo si jos tolko dugo zivjet.

Jebote, zivot je krhka stvar, nekada se pitam je li prokletstvo ili je dar, tvoj je bio dar, al si ga rano otvorio, ljudi mogu mi se smijat, ali stvarno sam te volio.

Da si barem sada ovdje ali vise nisi tu, tebe nema ali barem sjecanja mi ostaju, to drzim sve u sebi, sebi ne dam priliku da se sa tim suocim, da prihvatim cinjenicu.


Post je objavljen 16.12.2007. u 14:15 sati.