Marketing
Pufka jaše, a mi sanjamo knjigu
Večeras u 19 sati (oproštajnim, dugim) Sutonom uz knjigu završava ovogodišnji pulski sajam snova. Sajam na kojem se susreću, razgovaraju, pozdravljaju, izmjenjuju misli, osmjehuju sretno, osmjehuju sjetno svi oni koji sanjaju knjigu. Ne želim se igrati novinara i pisati ono o čemu ovih dana neumorno izvješćuju službeni pratitelji dosanjanog sna Magdalene Vodopije i njenih vrijednih suradnika.
Ostavit ću zasad ovdje tek nekoliko svojih impresija (u nadi da ću se sljedećih dana vraćati i još poneku misao podijeliti s vama).
Pufka, cura s knjigom, ili bolje reći jahačica knjige; izvanredno uspjela maskota Sajma ili, kako je još zovu – kroasan – ispunjena zrakom poput suhog slamastog peciva izvorno punjenog… zrakom. (autori: Mauro Ferlin, Mišo Nejašmić, Neven Kovačić)
Ovogodišnji plakat; meni se ne sviđa (kao uostalom ni prošlogodišnji, ali tko mene pita) Čeka li nas doista nošenje gaća na štapu?
Knjiga se ne da. Pisana riječ ostaje najveća vrijednost, zalog uspjeha, garancija očuvanja prošlog za sadašnjost i budućnost, vidljivi znak nekog nevidljivog rada u tišini sobe, rada u osami ili u društvu, rezultat promišljanja i traganja, otisak tuga i radosti, želja za dijeljenjem, želja za množenjem iskustava, znanja, zabluda, osjećaja, vrijednosti… Pufka veselo jaše do novih pisaca, do novih čitatelja…
Post je objavljen 15.12.2007. u 20:10 sati.