Marketing
...
Sveta Lucija se štuje kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih
Imala sam napola pripremljen post za spomendan sv. Lucije 13. prosinca, no, što zbog puno obaveza ovoga tjedna /sigurno su i drugi ovih dana više zaposleni nego inače/, što zbog nefunkcioniranja bloga, nije bio objavljen. Znam samo da mi se od svega što sam uspjela iščitati povodom toga spomendana /ipak je glavna nakana ovoga bloga da se čitanjem duhovne literature, čitanjem o životima svetaca, razmatranjem sv. Pisma, potaknem na jaču molitvu, intezivniji duhovni život, da u brzom ritmu svjetovnog, materijalnoga života ne izgubim duhovni, da pronađem vremena za bitno/ najjače usjekla u pamet legenda o sv. Luciji koja joj na usta stavlja ove riječi:
„Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga!“
Razjareni poganski mučitelj zgrozio joj se na to:
„Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda ćete ostaviti tvoj Duh Sveti“
A mudra je djevica odgovorila:
„Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom. “
Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice.
*************
Krvnik ju je probo mačem. Zato je umjetnici rado tako i prikazuju. Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progonstva za cara Dioklecijana i jedan natpis iz Giovanni-katakomba u Sirakuzi na otoku Siciliji jamči nam njezinu povijesnu egzistenciju. Blagdan joj se spominje još u godini 400.
Lucija je svetica ranoga kršćanskog vremena - živjela je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće u Sirakuzi na Siciliji. Kad joj je majka teško oboljela, pošla je u Kataniju na grob sv. Agate. U snu joj se prikazala svetica, koja joj je kazala da će joj majka ozdraviti, ali da će ona podnijeti mučeništvo poradi kršćanske vjere. To je odlučno prihvatila te je svoje imanje razdijelila siromasima i posvetila se duhovnom životu. Raskinula je zaruke, a zaručnik ju je prijavio kao kršćanku. Dugo su je mučili, iskopali su joj oči i na koncu ubodom mača pogubili.
„Kad se očekuje kralj – piše veliki promicatelj liturgije Pijo Parsch – onda njegovi službenici odlaze u pozadinu.“ Advent je vrijeme očekivanja velikoga Kralja Isusa Krista. Stoga je obnovljeni kalendar uklonio iz adventskog bogoslužja neke svece. Sveta Lucija je ipak ostala. To znači da je ona važna osoba u svijetu svetih. Rimski kanon ili prva euharistijska molitva spominje je poslije pretvorbe. Ušla je i u Litanije sviju svetih. Božji narod je zaziva u očnim bolestima. Kod nas se osobito štuje u Dubrovniku, gdje ima oltar u crkvi Svetoga Vlaha. Štovanje je vjerojatno došlo iz Venecije gdje se nalaze svetičine relikvije.
***
Uz njezin blagdan se organiziraju različita veselja i igre djece i mladeži, mnogi pučki običaji i razne pobožnosti. Život joj je oslikan mnogim i lijepim legendama.Kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” što znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i "sveta Lucija, mrak ubija". Od Svete Lucije do Božića ima 12 dana.
* Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića.
* Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini.
* Na Sv. Luciju izbjegavaju se svi poslovi s iglom, jer se vjeruje da bi moljci mogli oštetiti rad ili da bi se tako mogle “zašiti” oči.
* Tako se 13. prosinca sije pšenica, a prema visini biljke izrasle do Božića predviđa se urod sljedeće godine. Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.
***
*********
Božićno žito ili božićna pšenica se sije i priprema u našim stanovima u tanjurić ili pliticu, čašu, šalicu, kutiju, lončić za cvijeće ili u izdubljenu repu, najkasnije na dan Svete Lucije. Pratimo njegovo klijanje i rast tijekom desetak ili više dana uoči Božića i njime unosimo dašak obnove života u naše domove.
Neka nam sv. Lucija pomogne da svjetlo čvrste i postojane vjere, unatoč svim protivštinama i kušnjama, pronesemo ovim svijetom.
No postoji duhovna tama. Bojimo se mračnog pogleda nekog čovjeka, zapanji nas krvavi pogled zločinca, žalosti nas depresivno lice bolesnika, straši nas kad netko viče, psuje, kad netko prijeti ili provaljuje u kuću. Bojimo se psihičke bolesti koja na čovjeka sjedne kao tama. Moralna tama je najgušća, najteža i najopasnija. Mržnja nije samo nedostatak ljubavi, nego svjesno prihvaćanje zloće. Oholost nije samo nedostatak poniznosti,nego prihvaćanje da se manipulira ljudima. Škrtost nije samo pomanjkanje dobrohotnosti i velikodušnosti, nego prije svega vezanost uz ono malo blaga koje imamo. Bludnost i preljub nisu samo pomanjkanje ljubavi i poštovanja prema spolnosti, nego vezanost uz užitak, nepravedno uzimanje nježnosti i njezino razaranje, svezanost uz besmisao pornografije i prostitucije. Neumjerenost u jelu i pilu nije samo nedostatak umjerenosti nego prije svega gramzljivost, robovanje piću i jelu. Srdžba nije samo nedostatak blagosti, dobrote i strpljivosti, nego pokazivanje veličine, vlasti, lažnog ponosa i oholog gospodstva nad drugima. Ne možemo reći da je lijen onaj kome nedostaje marljivost, nego je on vezan uz tromost, uz dugo spavanje, uz neodlučnost i laki život. Istina je da su svi grijesi i poroci razorene kreposti i vrline. Kad bismo izgradili vrline i kad bismo umjesto grijeha stvarali kreposti, tada bi nestalo poroka. Možemo reći da su kreposti i vrline svjetlo čovjekova duha. Smijemo reći da su poroci i grijesi, devijacije i ovisnosti mrak i tama čovječjega duha. Mrak koji pada na čovjeka kojega netko mrzi, nije samo mrak mržnje nego je to prisutnost nečije volje koja hoće mrziti i to je odluka nekoga koji sam postaje mrzitelj, uništavatelj čovjeka, sam postaje zao i time se svrstava u duhove zloće. Zato se mrak moralnog čovjekova bića ne otklanja samo unošenjem vrlina i kreposti, nego se traži da čovjek otkloni od sebe negativnosti, da svoju volju preokrene, i tek tada u njega mogu ući vrline i kreposti.
Drugim riječima, postoji zlo u prirodi. To su katastrofe, neuspjesi i bolesti, zla koja nam se događaju. No postoji zloća u svijetu, a to je čovjek koji postaje zao. No postoje i zli duhovi koji nisu samo pokvareni anđeoski duhovi, nego i pokvaren ljudski duh koji se opredijelio za zlo. Stoga ne treba iz ljudi samo izgoniti zle duhove, nego čovjekov duh osloboditi od zloće koju je prihvatio. Nikog se ne može prisiliti da postane dobar, može ga se samo privući ljubavlju, dobrotom, svjetlom. Ne može se mržnjom otjerati mržnja, ne može se ubijanjem zaustaviti ubijanje, ne može se rušenjem tuđih crkava i škola zaustaviti neprijateljsko rušenje kulturnih i vjerskih spomenika.
Kad se pojavi mrak, palimo svjetlo. Kada vidimo da se u nama stvara mrak depresije i tama moralnog zla, što tada činimo? Kada vidimo da nam djeca postaju zločesta, da se u društvu pojavljuje javni nemoral, da se izopačuju vrednote i da se smrt naziva životom, da se zločin naziva pomoć čovjeku, tada nema prekidača koji bismo okrenuli, nema baterije kojom bismo mogli svijetliti. Ali tada možemo otići pred Boga koji je svemoguć, koji je svjetlo, i ljubeći čovjeka moliti da kroz našu ljubav unese u zločinca moralnu krepost, da ga obrati.
Naš narod pozna ime Svjetlana ili Lucija. Naša djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, priprostošću, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život. Neka nam današnja svetica pomogne da budemo kao djeca.
/Dr. Tomislav Ivančić/
*****************
Post je objavljen 15.12.2007. u 18:51 sati.