Marketing
Kiša i sunce...Duga?
Zašto sve lijepo mora biti popraćeno nečim ružnim?
Prije nekog vremena išla sam do bake. Vani pada snijeg koji je, po mom mišljenju, jedna od ljepših stvari na svijetu. Putem sam se posvađala sa sestrom. Uzrok svađe već je star: ja želim poučiti, a ona ne želi slušati.
Počela me fizički napadati, a ja, ogorčena što mi je uništila potencijalno divnu večer, začudo uzvratila.
Ne volim se tući. Nisam je čak ni jako udarila. Jedva osjetno, no dovoljno da u njoj izazove bijes ogromnih razmjera.
I ja sam imala problema s bijesom, no češće sam ga ostavljala u sebi.
Sada sam naučila kako ga nadvladati, no nikako da izbrišem onaj osjećaj žalosti. Sestra je malo mlađa od mene i zato sam uvijek očekivala da će biti slična meni. Očekivala sam da će voljeti knjige i matematiku, biti radoznala, pronicava i samopouzdana.
Kad se to nije ostvarilo, prihvatila sam je onakvu kakva jest, ali se još ponekad razljutim i rastužim. Teško prihvaćam da netko ne želi znati.
***
Često me ulovi to bijesno ogorčenje, osjećaj da ne pripadam, da svijet nije "skrojen" za mene. Tada samo tonem, tonem...
Sada bih se najradije zavukla duboko pod snijeg, ali se bojim da će ga ove vruće suze otopiti.
Post je objavljen 15.12.2007. u 17:56 sati.