Marketing
Smrt u podmorju
Dana Han: »Vitezovi Arijadnine niti«, roman, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2007.
Najmanje su tri razloga za radoznalo uzimanje ovog romana u ruke i slatko iščekivanje što će nam ovaj tekst donijeti. Prvi je razlog što ga piše novo ime: autorici je ovo prvijenac, nikad prije nije objavljivala, a u zadnje dvije godine debitanti su na domaćoj književnoj sceni priređivali vrlo ugodna iznenađenja. Drugi je razlog nakladnik: nekako sam osobito sklon knjigama koje dolaze iz provincije, iz malih sredina koje su vrlo često nepravedno potisnute i prigušene u odnosu na produkciju u metropoli. Mnogi čak, nažalost, znaju reći da »ako knjiga nije objavljena u Zagrebu, kao da nije niti objavljena«, ali pokazalo se da dobre knjige nastaju i u Splitu, i u Rijeci, i u Čakovcu, i u Pazinu i Puli, i u Požegi; a ova nam, pak, dolazi iz - Varaždinskih Toplica, od meni dosad potpuno nepoznatog nakladnika; kojemu uzgred čestitam na hrabrosti u objavljivanju proznog prvijenca domaće autorice.
Treći je razlog tema romana, povezana s autoričinim osobnim sklonostima. Naime, u Vitezovima Arijadnine niti radi se o roniocima, a kad se kod nas spomenu ronioci, mnogima će svakako prije pasti na pamet Luc Besson, nego neki domaći pisac. I autorica se bavi ronjenjem, hobistički, dok se profesionalno bavi medicinom, ali ni tu nije daleko od ronjenja - specijalizirala je hiperbaričnu medicinu.
Vitezovi Arijadnine niti su zapravo krimić, i to sasvim lijepi krimić, zabavan, s višenitnom pričom, s posijanim indicijama i lažnim tragovima, s neočekivanim obratima koji potpuno preusmjeravaju pozornost i očekivanja čitatelja, s više sumnjivaca između kojih možemo birati »našeg« krivca, uz veliku vjerojatnost da smo se zeznuli i da pravi ključ za rasplet zločina leži na sasvim drugoj strani…
Roman se otvara prepričavanjem jedne malo »pomaknute« inačice mita o Arijadni, Tezeju i Minotauru, a za fabulu je ovaj mit bitan jer je materijaliziran u jednom sitnom tehničkom detalju iz ronilačke prakse: konopcu što ga ronioci-istraživači vuku za sobom da bi se znali vratiti natrag ili pronaći jedan drugog u slučaju nevolje. Likovi ovog romana podijeljeni su u dvije »grupe«: ronioci-avanturisti iz velegrada (i njihovo neronilačko društvo), i otočani, među kojima se ističu policajci i ronioci-spasioci; a svaki iz te dvije skupine likova opterećen je većim ili manjim bremenom svakodnevnih životnih problema. Egzistencija, brak, ljubav, seks, zdravlje, život i smrt, uobičajene stvari.
Dah neuobičajenosti stiže nam u naznakama, na refule, mrvu po mrvu, u povezanosti više (inače na drugi način nepovezanih) likova kroz jedan lokalni, otočni mit o podvodnoj spilji u koju, kroz svojevrsni obred mladalačke inicijacije, mora zaroniti svatko tko »želi postati muškarac«. Spilja, međutim, povremeno uzima žrtve; i neki od likova koji su u romanu aktivni izgubili su, u bližoj ili daljoj prošlosti, ponekog bliskog tko bi se nepromišljeno ili nespremno odvažio zaroniti u tu spilju. Posljednja njena žrtva pokretač je fabularne kulminacije romana. Prvi korak raspleta otkriva da nije u pitanju samo jedna žrtva, još kasnije kao moguće razjašnjenje nudi se čak i samoubojstvo, ali ni tu ne završava ova zanimljiva i napeta priča.
Ispit prve knjige Dana Han (to joj je, dakako, pseudonim) uspješno je položila, ponudivši nam tekst koji će nas i zabaviti, i prikovati nam pažnju svojom napetošću. Roman doista možemo pročitati u jednom dahu. Dodatnu vrijednost predstavlja uspješno dočaran lokalni, jadransko-otočki kolorit, i to onog njegovog surovijeg, neturističkog lica, a pogotovo je dopadljivo izvedena isprepletenost glavne fabule s globalnim i lokalnim mistično-mitološkim nasljeđem. Mjesto zločina, naime, i nakon razjašnjenja tko je koga, kako i zašto, i dalje čeka svoje nove žrtve.
(Objavljeno u Glasu Istre, 15. prosinca 2007.)
Post je objavljen 15.12.2007. u 16:47 sati.