Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goinginthesamedirection

Marketing

Purgeraj, Slippery When Wet, Azra (15.12.)

16.12.


Update: Sinoć bijah na Pozdrav Azri! zubozubosmijehpjevapjevapjevayesyespartypartypjevapjeva
Još sam uvijek pod dojmom same pojave Leinera i, vjerovali ili ne, Miše Hrnjaka!! (za one neupućene- Mišo Hrnjak bio je basist dok je Azra bila na vrhuncu svoje slave)

Prvo smo se našli u Zrinu (gdje uopće nema jebenog signala za 098 korisnike madmadheadbangnamcor) gdje smo se dogovarali za rođendan u subotu, zatim smo otišli u Zvuk nakratko pozdravit ljude koji su bili tamo, pokupit ljude koji su još trebali ić s nama, i oko 8 krenuli prema Boogaloou. Tamo smo stigli negdje oko pola 9 i stigli dok su Leiner i ekipa imali tonsku (odličan uvod za nastavak zubosmijeh), popili Karlovačko (uvjerio sam se da mi ta piva APSOLUTNO nikako ne paše namcornamcorparty) i uživali u 70-ima koju je Diđej puštal kao zagrijavanje. Oko 9 su počeli puštat u glavnu dvoranu gdje se puštala rockerica. Dvorana je u to vrijeme bila ispunjena samo jednim dijelom dok je podij bio gotovo prazan (a kaj drugo očekivat u početku ludzubo),
što nam je dalo povoda da se malo razbacamo. Kako je vrijeme odmicalo rulje je bilo sve više i više, skandiralo se 'Mišo, Mišo', 'Džoni, Džoni' (carčina do kraja!! thumbupthumbup) te 'Azra, Azra' uz pjevanje njihovih najpoznatijih pjesama.
Oko 10 je nastupila i predgrupa- PREJEBENI su bili, fakat su zagrijali ekipu sa kombinacijom Misfitsa i Ramonesa (pizda Danaj je dobil i trzalicu od lead gitarista thumbup), da bi malo prije 11 na scenu došli oni za koje se isplatilo čekati, oni za kojima su naši starci ludjeli kao mladi, i kojima se mnogi novi naraštaji klanjaju- istina, bio je samo Leiner u početku, Mišo se pojavil kasnije.
Otvorili su set listu sa Nemir i strast čime su izazvali pravu erupciju emocija i masovnu pogu u prvim redovima (srećom pa sam se pomaknul malo više udesno pa sam mirne duše gledal kak se ekipa trga u pogi pjevajući usput iz svega glasa pjevapjevasmijeh). Iduća pjesma bila je Fa Fa Fa- e tu se rulja potpuno oslobodila, dobil sam laktom u rebra barem 5-6 puta kroz pjesmu u trajanju od manje od dvije jebene minute ali sam i vraćal udarce u rebra zubobelj
Hitovi su se redali ko na vrpci, pjevanje i ples nije prestajal, u svakoj pauzi između pjesama skandiralo se 'Mišo, Mišo', da bi taj trenutak oko ponoći i dočekali- kad su se svjetla ugasila, kad je Leiner počeo najavljivati, svi su znali tko dolazi- popraćen ogromnim pljeskom, urlanjem i skandiranjem na pozornicu je izašao Mišo Hrnjak, odsviral u početku negdje četiri- pet stvari (među kojima i Pametni i knjiški ljudi), te obje stvari na bisu (Balkan i Užas je moja furka), što je po meni i dovoljno za nekoga tko bas nije primio u ruke više od 20 godina- naime, Mišo je nakon odlaska iz Azre postao Jehovin svjedok i poptuno se odrekao glazbe. Ali je pokazao da još uvijek ima 'to nešto' u sebi. Uz Leinera, pjevali su još i Domagoj iz grupe Corto, Žan Jakopač (koji je sviral i bas i gitaru), Renato Metessi (Zvijezde) i Davorin Bogović (koji je započel sa svojim prejebenim hitom 'Crno-bijeli svijet' (dok je još bil u Prljavcima), a pjeval je Krvavu Meri i u zadnjoj kitici sjebal riječi roflroflroflbeljzubo, ali mu to nitko nije zamjeril). Oko pol 1 je koncert i završil, al su se dvaput vraćali na bis- prvo da bi odsvirali Balkana, a drugi da bi odsvirali Užas je moja furka. Naravno da su cijelo vrijeme dok smo ih tjerali na bis bili popraćeni oikanjem iz Užas je moja furka, jebeš mu sve, to su nam morali ispunit zuboyes

Kad je koncert završil dobil sam možda i najljepši poklon za ročkas- autogram ni više ni manje nego Miše Hrnjaka osobno zubozubothumbupfinofinosmijehsmijeh, a uz njega mi se još i potpisal i Leiner- jebiga, sve bi dao da uz njihovepotpise stoji i Džonijev, al jbg, nemreš i ovce i novce.

Sve u svemu- koncert je bil za čistu desetku, grlo mi je otišlo u kurac, a imal sam prijevoz do doma, zahvaljujući frendici na koju smo buraz i ja naletjeli kad smo išli laganim korakom prema stanici. Zanimljivo je da frendica uopće nije ni bila na koncertu neg je bila u Melinu roflroflroflsmijeh


15.12.


U jebemti kaj me glava boli namcornamcor

Razlog je sinoćnji provod u Purgeraju, gdje se susrela blogerska ekipa- Danijel, Elica, Lady Grenouille i Sitlar, te ovaj mutavi bloger zuboparty
Ne znam gdje sam to pročital, na kojem od ovih posteva koje pratim, da se rtebalo i organizirat takvo okupljanje- na kraju je fakat ispalo da smo se svi našli zuboroflparty

I nije bilo loše- naprotiv, meni je bilo sasvim OK- čak sam si srel i frendice iz osnovnjaka (hahaha, kak je jedna problijedila kad sam joj čestital ročkas, a ostale pale u smijeh roflroflzubo A kaj ćeš- osoba sam koja dobro pamti datume pjevapjeva) te frenda iz srednje kojeg nisam vidio dosta dugo.
Glazba je bila solidna- sviral je Sick Swing Orchestra, a u pauzi su se puštale 60-te.
Usto je bio i Jaeger party- Jaeger 10 kn party
Iako sam se zadržal na Freshu i spušil bocu na izlazu (psmtr!!! headbangheadbang) rolleyesrolleyesparty
Na kraju sam čak, na sebi svojstven način uspio povrijedit jednog legendarnog lika, ali srećom, na kraju smo uspjeli riješiti sve (Ante, ovim putem ti se i javno ispričavam- znam da nije bilo u redu od mene, i ne želim se vaditi na alkohol jer, jebeš mu sve, ipak se nekak moram i kontrolirat- to mi baš i nije pošlo preveč za rukom. namcor) i nadam se da ćeš nekako naći način da mi oprostiš.

Kasnije te večeri Ela, Danijel i ja smo otišli u Pub- gdje više ništa nije išlo u mene, a iz sigurnosnih razloga nisam htio forsirat, da ne bi počelo izlazit iz mene. rolleyesnamcor
Bilo je- ni upola toliko dobro kao u purgeraju. Jebiga- Eline suze, Danijelova tmurna faca i moj flashback bivše u wc-u nisu baš kombinacija za dobar provod namcornamcorheadbang
Al na kraju je ispalo sasvim OK- na putu nas je prošla ta loša volja, opet smo sreli LG i Sitlara i malo se napričali (uz Danijelov ulet dvojici stranaca- hahaha, predobro je ispalo, iako sam fakat vjeroval da ćeš ih prebit ko pičke. Care!!)

Sve je to rezultiralo dolaskom doma oko 3, ali sam se na putu do doma smrznul ko pička namcorheadbangnamcor


Drugi dio posta.

Prvo, zamolil bum vas da poslušate sve pjesme koje ću postavit- imao sam situacija kad sam napravil recenziju da je ekipa samo došla i javila 'imam novi post' i te sheme. A budući da mi je toga pun gnjurac- poslušajte pjesme, komentirajte i recite svoje mišljenje. Ne mora bit pozitivno, al pobogu, barem nek je vezano za post. ludlud
Hvala zubo

Dugo nisam pisal recenziju, i eto, jednom sam opet moral.
Ovaj put na redu je po meni najbolji album grupe Bon Jovi, Slippery When Wet


Album je objavljen 1986.g. pod producerskom palicom Brucea Fairbaima, a na njemu se našlo 10 pjesama.

Jedna mala zanimljivost kako su se dečki odliučili baš za taj naziv:
Bon Jovi je rekao da je album nazvan po svuda prisutnim znakovima upozorenja na auto-cestama, ali Bryan (bubnjar) je rekao slijedeće o naslovu albuma: "Tijekom snimanja albuma često smo se nalazili u striptiz klubovima gdje su nevjerojatno zgodne djevojke bacale vodu I sapun jedne na druge. Postajale su tako klizave zbog toga, da ih nisi mogao držati iako si to jako želio. 'Slippery when wet!' viknuo je jedan od nas I svi smo odmah znali: to bi moralo biti naziv za naš novi album! U originalu htjelu smo staviti sliku velikih grudi, onih zaista velikih, na naslovnicu; ali kada je PMRC (organizacija za moral pod vodstvom Tipper Gore, supruge bivšeg dopredsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ala Gorea) otkrila to bili smo u velikoj nevolji. Pa smo napravili vrlo decentnu naslovnicu." Genijalci rofl

Sam album mogao bi se opisati kao kombinacija hard rocka, hair metala te heartland rocka (jebemti te etikete mad)- ukratko, pjesme su vrlo moćna kombinacija Guns 'N' Rosesa, Aerosmitha te u pojedinim dijelovima i Bryana Adamsa (pogotovo na pjesmi 'Without Love').

Žestoki ritam, moćni hrapavi glas Bon Jovija i potpuna sloboda na gitari Ritchiea Sambore sa albuma su izbacili najutjecajniju pjesmu 80-tih godina- Living on a prayer
Inače, likovi iz pjesme, Tommy i Gina, su spomenuti u još jednoj njegovoj megapopularnoj pjesmi- It's my life ('This is for the ones who stood their grounds, for Tommy and Gina who never backed down'). U toj pjesmi Ritchie Sambora je po prvi puta koristio efekt zvan 'talk box' (ako itko želi nešto više saznati o ovom efektu, nek pogleda na netu)- to isto je koristio i u 'It's my life'. Još jedna mala zanimljivost- Bon Jovi uživo nije pjevao refren ove pjesme još od Londona 1989.

Osim već spomenute Living on a prayer, pjesma koja je svakako odjeknula sa albuma je i You give love a bad name, energična hard rock
pjesma koja redovito podiže atmosferu gdje god da se pušta ili svira. Pjesma je objavljena kao prvi singl s albuma i odmah zasjela na prvo mjesto Billboardove top 100 ljestvice.

Uz njih, pjesme koje se s pravom mogu nazvati kao nositelji albuma su predobra laganica Wanted Dead Or Alive koja se može nazvati kao kombinacija Aerosmitha i Gunsa sa dodatnim južnjačkim štihom Lynrd Skynrd-a- priča o vuku samotnjaku koji gleda na svijet sa strane sa bocom viskija u ruci i gitarom na leđima;
zatim energična Raise your hands koja svoju jačinu i značenje dobiva na pozornicama, dok je u realnom slučaju vrijedna poslušati nekoliko puta i izbaciti sve iz sebe;
'Without Love' koja bi imala još jači štih da ju je otpjevao Bryan Adams jer smatram da bi njemu još bolje to pasala, ali ovako gledajući- pjesma sa jako lijepim riječima koja se može opisati i kao tipična rock balada 80-tih koja bi čak i Springsteenu pristajala;
Never Say Goodbye- još jedna pjesma koja vuče na stil Bryana Adamsa, sa dodatnim štihom Aerosmitha, ali koja svakom svojom notom slušatelju prenosi svoju žestinu i bol.

Od ostalih pjesama valja spomenuti i žesticu Social Disease te Wild in the streets koja više zvuči kao tipični one-hit wonder koji je u 80-tima bio zaštitni znak.

Slippery When Wet je u godini svog objavljivanja prodan u 26 milijuna primjeraka diljem svijeta i Bon Jovi je s tim albumom s pravom dokazao da spada u sam glazbeni vrh, što su i potvrdili sa njihovim slijedećim albumom nazvanim New Jersey iz 1988.
Bon Jovi je treutno na turneji na kojoj promoviraju svoj posljednji studijski album zvan Lost Highway.


Ocjena albuma: 9/10

Pjesme koje se moraju poslušati:

You give love a bad name



Genijalna scena kad je hitio gitaru u rulju- zavidim onom son of a bitch-u koji ju je uhvatil roflzubomadmad


Living on a prayer




Wanted dead or alive




Without love




Never say goodbye




To bi bilo to- idući post bu.... nemam pojma kad.

Pozdrav!! wavemahwavemah

Post je objavljen 15.12.2007. u 14:55 sati.