Nedjeljno razmišljanje
Argentinskog nogometaša Lionela Messija nedavno je nakon jednog odličnog nastupa u španjolskoj ligi jedan oduševljeni novinar proglasio novim "messijom"! U tom stilu odmah su naslovi preplavili naslovnice širom svijeta.
Mnogi novinari i urednici u zemljama tradicionalne (post)kršćanske civilizacije nisu ni svjesni punog značenja pojma "Mesija" ni njegova stvarnog sadržaja, a ipak je on u uporabi kao sinonim za "božanstvenu veličinu". Zato se događa da ga ponekad "prišiju" i tzv. zvijezdama sporta, estrade, mode... – "božanstvima" novoga doba.
Na taj način globalni idoli samim svojim životom postaju jedinstvena poruka – message – kao najčešća vijest i sadržaj u medijima danas! Kršćanin se zato često pita: gdje je Mesija u suvremenoj kulturi, javnosti i medijima? Zašto se čini kao da je protjeran?
Je li to možda osveta trgovaca i bankara, zato što ih je On istjerao iz Hrama? Ili kazna onima što ne dopuštaju da im se i Crkvu (i duše) pretvori u tržište, tj. ne popuštaju da se "svetom Tržištu" klanjaju kao božanstvu? I zašto se uopće stvara pojmovna zbrka, kad nitko od ljudi ne zaslužuje mesijanski pridjev?
Jer Mesija (hebrejska i aramejska riječ, kao i grčka Krist) znači "pomazanik". U apostolsko je doba taj naziv postao Isusovim vlastitim imenom i preuzeo sadržaj iz drugih naslova koji su mu bili primjereni. No, što je najvažnije, taj je naziv sretno naglašavao duboku vezu koja je Isusovu osobu povezivala s tisućgodišnjim nadanjem židovskog naroda usredotočenim na očekivanje Mesije. A tu je nadu osobito snažno izražavala židovska eshatologija u svezi s uspostavom kraljevstva Božjega.
Isusovi slušatelji, zapanjeni njegovom svetošću, vlašću i moći – gledajući čuda koja je činio ("slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje" - Mt 11,5) – pitaju se "da nije on Mesija?". Slično mu je pitanje i Ivan poslao iz zatvora (v. Mt 11,2-11).
Isus sam sebi nikada ne daje taj naslov, ali ga i ne odbija, već ga tumači i daje mu transcendentno značenje. Zato taj naslov poslije njegova uskrsnuća postaje Isusovo vlastito ime, a oni koje je spasio s pravom nose ime "kršćani" – oni koji su Kristovi.
No, po primjeru Ivana Krstitelja samo čovjek proročkog duha može svojim riječima i životom pokazivati i otkrivati drugima Mesiju. Jer Ivan nije bio "TRSKA koju vjetar ljulja" (držao je načela i principe – i platio ih glavom – zato mu je ime do danas sveto); nije bio ni pripadnik JET-SETA ("zvijezda" s naslovnih stranica), nego – bio je PROROK (ljude je privodio Bogu) i oštro je osuđivao POROK!
Zato Isus reče za njega: "Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja" (Mt 11,11). Dakle, tko hoće participirati u Kraljevstvu, mora prihvatiti muku i križ ("Blago vama kad vas zbog mene pogrde!"). Kršćanin na početku 21. st., da bi bio uvjerljiv, ne smije biti duhovni klon novopoganske kulture ni sljedbenik mnoštva novodobnih "messija", već proročki svjedok božanskog Mesije!
Post je objavljen 15.12.2007. u 19:25 sati.