Razmišljam o pogreškama koje sam učinila u životu, o pogrešnim odabirima, odlukama, skretanjima i krivim ljudima poklonjenom povjerenju. Ima dosta tih pogrešaka... previše. Ponekad poželim imati gumicu kojom bih mogla izbrisati sve loše iz svoje prošlosti; ili se nekako vratiti u prošlost i ponovo proživjeti sve - ovaj put, dakako, pametnije.
Postoje i dobre odluke koje sam donijela, bez kojih bi učinjene greške bile još veće i još gore.
Ponekad te greške i sve te krive odluke bole; ponekad odista jako bole, kao što znaju boljeti ožiljci na tijelu i puno godina nakon što su rane zacjelile... Čak i više, možda puno, puno više, znaju boljeti ovi duševni ožiljci koji su poprimili oblik sjećanja i žaljenja.
Ali povratka nema.
Postoji samo sadašnjost. Samo danas.
Budućnost ne postoji jednako kao što ne postoji prošlost; postoji samo ovdje i sada.
Kad me preplave razmišljanja o životu, tuga zbog izgubljenog vremena, bol zbog krivih odluka, ne mogu a da si ne postavim pitanje da li bih bila ista i da li bih se našla na istom ovom mjestu da sam donijela ispravne odluke... Naravno, ne znam odgovor na to pitanje... nitko ne zna. Možda bih svejedno upoznala Njega... ali ako ne bih, onda... onda mi nije žao svih tih krivih odluka i pogrešnih skretanja na raskršćima života. He's worth it all!
Post je objavljen 15.12.2007. u 01:30 sati.