Ovih dana puno se priča o ZERP-u. Hoće li biti aktiviran ili neće, hoće li EU blokirati pregovore ili neće, hoće li HDZ popustit pod HSS-ovim pritiscima ili ne. Ukratko ZERP je postao tema kao da je to hrvatsko sudbonosno da ili ne, a zapravo je to jedno veliko NIŠTA.
Zašto ništa? Jednostavno… Hrvatska nema potrebna sredstva za provođenje ZERP-a. Da bi se ZERP provodio trebali bi imati potrebna plovila i obalnu stražu, a Hrvatska to nema. Svih ovih godina nije se apsolutno ništa radilo po pitanju zaštite Jadrana i stvaranju uvjeta za efikasnom kontrolom. Hrvatske policijske snage na Jadranu posjeduju nekolicinu brzih glisera starih više od 10 godina i ne mogu se mjeriti s onim jednim slovenskim gliserom. Ostalo što Hrvatska još ima je par onih vojnih brodova čija je ukupna borbena moć slabija od jahti ruskog tajkuna Romana Abramoviča.
Ukratko, čak i ako ZERP stupi na snagu 1.1.2008. (što je vrlo upitno jer sadašnji politički establišment povija se prema svakom zahtjevu iz EU kao kakva rumunjska gimnastičarka) ništa se neće dogoditi, ali ne zato što je Hrvatska uviđavna, popustljiva zemlja koja ni na koji način ne želi uznemiravati susjede, već jednostavno zato što nemamo s čim. Naravno vlastitom narodu ne možete reći takvu istinu koja je ravna nacionalnoj izdaji, već se to sve fino upakira u nešto što se naziva hrvatskom obazrivošću i susretljivošću prema susjedima.
Post je objavljen 13.12.2007. u 10:16 sati.