Boli me kičma. Prilično.
Jodie Foster je rekla da je lezbijka. Konačno.
Popodne radim pa francuski pa francuska večer pa možda koncert pa možda brucošijada. A ne da mi se na zadnja dva zato što je negdje BOGUIZALEĐA! Mi smo kao kulturlozi nesposobni pronaći neko normalno mjesto za te naše zabave.
Kakav je to glupi glupi argument - iste takve stvari se nisu osuđivale. Pa što sad to znači da se nikad ni ne smiju? Jer se jednom nisu, iz raznih razloga? Pa zar nije to dobro, da se sad osuđuju?
Iako.... Pokušavala sam sinoć čitati o Gadafiju da se inforimiram i steknem mišljenje ali bilo je pre kasno i bila sam pre umorna. Ja bih da mi to netko ispriča u kratko. Recimo, moj savjetnik za Afriku. Ali sumnjam malo u njegovu objektivnost.
Našla sam 10 eura. Da odem s tim u Zagreb?
Pokvarila mi se kosa i nervira me.
Šta ne postoji ništa fucking novije o fucking Gadafiju? Kako bilo, išla bih u Libiju. I, kako bilo, nije u redu da se zbog toga što je Francuska, tj njihov trgovački predsjednik, prodala Gadafiju oružja za nekoliko milijardi dolara, eura, whatever zanemaruju ljudska prava i razne neslobode. Gadafi ima para pa je dobar. Drugi koji rade isto a nemaju para nisu. To mi se ne sviđa. Ali neću neću neću, ne želim, ne želim, ne želim biti pod utjecajem tuđih mišljenja, iako su to mišljenja kojima prilično vjerujem, želim sama saznati, znati i zaključiti. Sama. Sama. A ne znam. A ne znam.
Šator mira.... Bogato smeće... Vojna diktatura.... Islamski socijalizam.... Lijepa naša Džamahirija...
Mmmm, kako je lijepa. I kako...kaže.... i kako je duhovita, je.
Kako nije lijepa, tj. ne dovoljno, ali kako podsjeća na Emmanuelle Beart kad ima naočale i kako piše doktorat.
Da mogu
prstima proći
od gležnja....
ali ne...
Post je objavljen 13.12.2007. u 00:16 sati.