I kad zanje kapi kiše padnu,
kad zima do mene navrati,
i teku stari nepovratni sati,
još uvijek ću tvoje lice znati.
Rosom okupne ruke tvoje,
kada su prvi puta uzele moje,
sjetim se , nema dana,
kad na mom srcu živa ne otvori se rana.
Gdje si sada kada te trebam,
kada na sebe rukom vrebam,
I kad zadnje kapi kiše padnu,
kad zima do mene navrati,
i stignu kasni satu,
u naručju mome opet ti,
moje oči nisu kao prije.
Na vjetru kose tvoje,
poput meke svile meni dane kroje.
I kada zadnje kapi kiše padnu,
u grlu suze mi stanu,
nepovratno.
by Marko Pudina
Post je objavljen 12.12.2007. u 20:06 sati.