Zivot... Tako lagana, a opet tako slozena rijec...
Sto cini zivot??? Mi, nasi postupci, nasi prijatelji, obitelj... Jeli tako???
A ljubav??? Sto je s njom??? Ponekad mi se cini da je nestala, da ne postoji na ovom planetu!!!! A opet, onda vidim neki mladi, zaljubljen par... I upitam se, zasto mi sve u zivotu tako dobro ide, a ljubav ne???? Cesto razmisljam o tome koliko mi je zapravo lijepo ovako samoj... Nemam obaveza, mogu sta god pozelim... A opet, onda se sijetim koliko je lijepo cuti ponekad pokoju toplu rijec, sakriti se u necijem zagrljaju... No toga nema!!!A u treBar ne za mene... Grijesim li ja negdje, ili uopce nije problem u meni????
Zapravo problem mora bit u meni, jer ja sam bez decka, dok drugi hodaju sretni... Ponekad se zapitam zasto i ja ne napravim nesto takvo... A onda se opet sijetim kako mi je ovako super, bez obaveza, bez problema, suza, tuge... I pomislim da mi to zapravo niti netreba... A u trenucima, kao sto je ovaj, pozelim imati nekoga pored sebe, da me tijesi kad sam tuzna, da mi da poneki savijet, da kada mi treba zagrljaj dodem k njemu... Ali opet!!! Tko bi to mogao biti... Jer jednostavno nikome toliko ne vjerujem... Bojim se da cu ostati povrijedena... A to nezelim... Mislim nisu svi takvi... Samo gdje su svi ti dobri, njezni decki????? Oko mene niti jedan... Dobro sad, nije to bas skroz istina ali ipak...
A opet, nevolim kada mi decko da sve sto ja trazim, da bude ocaran menom... Sto je gori, sto se vise opire, to me jace zanima... Necete vjerovat ali takva sam... U mijesto da se decki trude oko mene, ja se volim trudi da ja njih osvojim... Ali ni u tome ne pretjeram, jer ni to nije dobro!!!!
Ah nadam se da ce i meni jednom zasjati sunce, i da cu i ja napšokon biti sretna... Jednom sigurno hocu!!!!! Zar ne?????
Post je objavljen 12.12.2007. u 19:46 sati.