Pregled posta

1.
Anabela Prakljota Bartolini bila je uvjerena da posjeduje nadnaravne sposobnosti, jedino što nije znala koje i kakve. To je bilo u skladu s njezinim uvjerenjem da svi ljudi, pa tako i ona, imaju nadnaravne sposobnosti, samo da većina toga nije svjesna, pa tako i ona. Pored toga je oduvijek bila svjesna da je ona nešto posebno, nešto više od ostalih ljudi, nešto vrjednije, što je nedvojbeno upućivalo da ima natpriodnih osobina.

Pokušavala je s proricanjem budućnosti iz taloga crne kave, ali je na dnu šalice viđala samo besmislene mrlje. Upustila se u liječenje bioenergijom, no nije joj uspijevalo ukloniti prijateljicama ni hunjavicu. Neko vrijeme se bavila regresijskom analizom i jedna mudra žena joj je dijagnosticirala da je nekoć bila egipatska princeza, a zatim gusar na Jamaici, ali nije znala što bi s tim. Ogledala su u astrologiji, no to je zahtijevalo previše knjiga koje je trebalo pročitati i previše imena i naziva koje je trebalo zapamtiti, pa čak i nešto računati, te je digla ruke od zvijezda. Zbog matematike nije ni pokušavala s numerologijom. Pokušaji s telepatijom i telekinezom u početku su izgledali obećavajući, ali se skoro pokazali sasvim beznadni. Bezuspješno nastojeći pronaći sebe postala je već očajna i toliko nepodnošljiva da bi se malo tko družio s njom da nije izgledala kako je već izgledala.

To je istina, to i sam dobro znam. Ostatak je legenda za koju ne mogu garantirati jer se događalo ljeta kada me nije bilo.

2.
Navodno je naletjela na Čorta koji je bio u najgorem mogućem raspoloženju, nimalo raspoložen da sluša izvještaje o njezinim duševnim previranjima.

- Čuj, Ljerka - rekao joj je zločesto, nazivajući je tim imenom premda je znao da ona ne voli da je itko tako naziva. - Jesi li probala s hipnozom?

Toliko ju je zainteresirao da je prešla preko toga kako ju je imenovao:

- Što je to?
- To imaš ili nemaš. Moć! Trebaš probati.
- Kako se to radi?
- Jednostavno. Objesiš prsten na lančić… Daj mi lančić. - Ona skine lančić s vrata. - Daj mi i prsten. - Ona mu da prsten. On objesi prsten na lančić i počne ga lagano njihati. - Gledaj u prsten… Govoriš pri tome sugestivnim glasom: tebi se spava, tebi se spava… - Anabela Prakljota Bartolini, to jest Ljerka, počne gledati u križ i lice joj se opusti. - Ti ćeš napraviti sve što ti kažem… Ljerka! LJERKA! LJERKA! PROBUDI SE!

Ona se trgne:

- Što je bilo?

3.
- Ništa - Čort je odlučio zanemariti iskrslu epizodu. - Upravo sam ti objašnjavao nešto o hipnozi, a ti si se zanijela, pa me nisi slušala.

- Ah, da - reče ona i zažareno zamoli: - Molim te, nastavi.

- Vidiš - nastavi Čort. - Ima ljudi koji su sugestibilni i lako padaju pod utjecaj hipnoze, kao što ima ljudi koji su sugestivni i koji mogu svakome nametnuti svoju volju. Hipnozom možeš nekoga uspavati, narediti mu da radi što te volja, i čak mu kasnije reći da zaboravi sve što je radio.

- Ma nemoj?! - oduševi se Anabela.

- Je, je - uvjeravao ju je Čort, te je poduči s još nekoliko rečenica.

- Trebam se uskoro naći s Berislavom - reče ona. - Baš ću probati!

4.
Kako je izašla iz kafića, Čort nazove Berislava mobitelom i objasni mu što ga čeka. Nađu se Anabela i Berislav, a ona u jednom trenutku izvuče lančić na kojem je bio prsten i počne ga njihati Berislavu pred nosom.

- Gledaj u prsten… gledaj… gledaj… Tebi se spava, spava, jako ti se spava… Spava ti se u pičku materinu! Ti slušaš samo moj glas…Ni-na, naaa-na…..

Berislav se ukoči i iskolači oči da se Anabela prepala da će mu ispasti. Požuri:

- Kapci su ti teški…. Spuštaju se, sklapaju se…. Zatvaraš oči… Spavaš. Duboko spavaš…

NJegove oči se faktično sklopiše. Anabelinu oduševljenju nije bilo granica. Sve je teklo kako ju je Čort uputio. Za svaki slučaj, ona štipne Beru za ruku. Berislav niti povuče ruku niti mu je i mišić trznuo na licu. Ona se osvrne po kafiću. Nitko nije zavirivao što njih dvoje rade. Ona mu gurne slamčicu u nos. On ništa. Pažljivo mu gurne slamčicu u uho. Ponovo ništa. Hipnotiziran!

- Kad ti kažem otvoriti ćeš oči i ponašati se sasvim normalno, osim što ćeš slušati sve što ti kažem. A kada ti pljesnem rukama pred licem, probudit ćeš se i ničega se nećeš sjećati! Otvori oči!

On razjapi oči kao talijanska lutka kada je se ispravi.

5.
Anabelu su nezaustavljivo ponijeli valovi novostečene moći. Prvo je otišla u temeljiti šoping, bjesomučno isprobavala krpice po buticima, nakupovala špeceraj za dvije sedmice, a Berislav je poslušno slijedio poput robota, ništa nije požurivao i strpljivo je teglio vrećice. Kada su došli k njoj kući pomeo je terasu, a zatim bez ikakavog protivljenja oprao suđe koje se nakupilo u sudoperu. Anabela je lebdjela u euforiji, ali više nije mogla smisliti što bi, pa mu je pljesnula pred nosom. On se trgnuo:

- Što se dogodilo? Kako sam se ovdje našao?!

Ona se smijuckala i kobajagi čudila zajedno s njim kako se ničega ne sjeća, ali je zapamtila da sljedećim žrtvama mora prije buđenja zapovjediti da se ničemu ne čude. U glavi su joj se počeli rojiti obijesni i bijesni planovi, sve jedan bješnji od drugoga. Dva dana kasnije više nije mogla izdržati, uvrebala je priliku da ulovi Krešu na samo, odvukla ga u najdalji ugao kafića - petak uvečer - i počela:

- Molim te, htjela bih ti nešto pokazati. To je moj mali pokus, nešto kao eksperiment. Pogledaj…. - i izvukla već pripremljeni prsten na lančiću, podigla ga Kreši pred lice i zanjihala. Već za pet minuta su zajedno izašli.

6.
Sutradan svi u kafiću jedva čekaju da se Krešo pojavi.

- Kako je bilo?

On se smijulji od uha do uha i odgovara:

- Što ja znam?! Bio sam hipnotiziran!

Društvo navali na njega kao bijesne osice. Pa daj, pa pričaj…

On reče samo:

- Ludo i nezaboravno! Nezamislivo i neopisivo! - i više od toga zaista nije htio reći.

7.
Naredni kojega je Anabela zgrabila bio je Prvčić iz Koprivnice. Nazvala ga je da dođe do nje u stan, kao da joj pomogne pregurati neki ormar. Skuhala mu je kavu i dok su sjedili sučelice zagledala mu se u oči i krenula sugestivnim glasom:

- Gledaj me u oči i pažljivo slušaj. Sada ću ti pokazati nešto… - te izvukla prsten na lančiću. Nije joj trebalo ni minutu da ga pretvori u zombija.

Sutradan svi u kafiću čekaju izvještaj.

- Ijujujuju! - jodlao je Prvčić i to je bilo sve što je mogao odgovoriti na bilo koje pitanje.

8.
Anabela je iskušala svoju novostečenu moć i na prijateljicama. Doduše, one su se pokazale otpornije od muškaraca. Usred kafića je hipnotizirala Blanku i pitala je sve što ju je zanimalo. Blanka joj je napričala nevjerojatnih stvari da se Anabela oporavljala još danima, ali je na niz pitanja odgovarala samo s "Mmmmmmm…."

9.
Anabela se potpuno razularila. Nije mogla razmišljati o ičemu drugome nego koga će i što će. Svi je bespogovorno slušaju, a kasnije se ničega ne sjećaju! Je li moguće i zamisliti išta bolje? Malo-pomalo svi su se dečki iz društva izredali, jedino što je mladog Škegru preskočila, zbog čega je on duboko patio, ali je i to ipak urodilo dobrim plodom jer je upravo tada donio odluku da se mora obogatiti u životu.

10.
Iskušala je svoju moć i na raznim drugim mjestima. Negdje je palilo, negdje ne. Recimo, dođe i mesnicu, mesar je pogleda, a ona izvuče lančić s prstenom i zanjiše ga iznad staklene vitrine za hlađenje, zagleda se mesaru u oči i kaže:

- Dajte mi dva najbolja teleća odreska! - i on je zaista posluša.

Nažalost, i njezina majka i brat pokazali su se potpuno otpornima na njezine pokušaje, ali što se može - ne može se baš sve.

11.
Naposljetku je izvukla lančić i pred Čortom.

- Daj, priberi se! - upozori je on. - Nemoj mene! Pa ja sam te u to uputio! - iako bi i on možda podlegao da nije bilo Čortovice koja bi mu glavu razbila da je čula za tako nešto.

12.
Taj ljetni festival završio je tako da je Anabela otkrila da je zatrudnila. Prijateljice koje je pozvala da joj svjedoče dok je primijenila test za trudnoću učas su rastrubile vijest svima u kafiću. Nakon toga sve se stubokom promijenilo. Koliko god se trudila nikako nije mogla uloviti ijednog od mladića na samo. Kretali su se samo u grupama od dvojice do petorice. Jedino je Škegro stalno klipsao za njom, ali je zapravo više smetao nego koristio. Bilo je to razdoblje svakodnevnih višesatnih savjetovanja s prijateljicama. Naposlijetku je uspjela namamiti Berislava koji joj se ionako pokazao kao najpodložniji medij, hipnotizirala ga i upitala:

- Hoćeš li me oženiti?

13.
- Jesi li siguran? - pitali su ga prijatelji. - Pa znaš kakva je ona… Hipnotizerka!

- Naravno - odgovarao je smireno Berislav. - Baš mi je zgodna! I vesela je. A i vrijeme mi je… Uostalom, ja sam krovopokrivač… Neću se valjda ženiti za Vesnu Pusić?!

14.
Na vjenčanje su svi došli s darovima. Bilo je tu vaza, umjetničkih slika, miksera i drugih kućanskih naprava, a nekolicina se udružila i zajednički su kupili vešmašinu. Jedino je Čort došao bez ičega, zviždučući i s rukama u džepovima.

- A ti? Što ti izigravaš? - prekorili su ga dečki.

- Nema brige! Moj je dar vrjedniji od svih vaših! - samouvjereno je odgovorio.

15.
Kada je došao red na njega da preda svoj dar, prišao je Berislavu i pozvao ga da se udalje u ugao sale u kojoj se slavilo vjenčanje, daleko od sviju. Ondje mu je nešto nakratko šušurio u uho, a Berislav se razvedrio kao da je dobio Bog zna što.

I danas, nakon desetak godina, kad već imaju dvoje djece, može se reći da je to jedan od rijetko skladnih i sretnih brakova.











Post je objavljen 12.12.2007. u 19:22 sati.