Marketing
"Idem u Beč"........
"Pamtimo ono što smo doživjeli ili što si umišljamo da smo doživjeli, ali pamtimo i ono što su doživjeli ljudi koji su nas podigli, očevi i majke, bake i djedovi. Od njihove pričljivosti, a u nekom smislu i dobrote, zavisi koliko nam dobro sežu sjećanja u vremena prije našeg rođenja"
Jedno od takvih naslijeđenih sjećanja je i ono koje se odnosi na…..putovanje moje mame u Beč.
Prije mnogo godina…tako počinju sve priče pa i ova….moja je mama imala priliku s poduzećem otputovati u Beč. Ona je prilično živahna ženica – onda a i dan danas je – tvrdoglava i antiprotivna – kako bi se reklo glavom kroz zid. Zato mi nije baš najjasnije zašto tada nije otišla na to putovanje. Da li se veliki Muž usprotivio, da li zbog brige kome će ostaviti dvoje male djece, zbog financijske situacije….nikad je nisam upitala.
A što ju je najviše peklo i grizlo u vezi toga je, ono je što je uslijedilo i što je do dan danas prati. Još kao dijete osjećala sam njezinu bol, tugu, nemoć
….jer počelo je izrugivanje ne samo s tatine strane već i cijele familije "idem u Beč", "idem u Beeeeč"....…..
Žao mi je, mama, ako sam se ikad tome pridružila….zaista se ne sjećam…bila sam još dijete….ali ako jesam, danas mi je žao.
Kad god je poslije toga samo spomenula da ide nekud čulo se sa svih strana "idem u Beeeč", "idem u Beeeč", a ona je odustajala i odustajala. ZAŠTO?????
Danas sam sretna. 
Zbog mame.
Zbog toga što je konačno otputovala u Beč.
Sretno ti bilo, lijepo se provedi, uživaj, zaboravi na sve i ne okreći se!!!! 
Zašto žene često odustaju od svojih snova?
Dali same sebe guše, ili ih guši veza, brak, obaveze, djeca…..? Zašto???
Post je objavljen 12.12.2007. u 18:53 sati.