Marketing
Vlasulja
Od danas nosim periku. I evo me ko nove.
Sinoć mi je frizerka malo poštucala šiškice. Dok se nas nekoliko baba – a sve poznate – zavjerenički smjehuljilo i hvalilo moju novu frizuru, tri muškarca što su čekala na šišanje iščuđavala su se uzbuđenju koje je zavladalo oko mojih šiškica. Moš mislit umjetnosti – uzet škare u ruke i posredit tih par pramenova kose. Eeeej, al koje kose...
Sad se puno bolje osjećam. Prestala sam piti uspavljujuće tablete, vratila se đumbiru. I opet sam ćifrli-ćifrli. A baš sam bila neka kivna na sebe, kak me obična mukica može oneraspoložiti... Zato sad stalno nekog vraga žvačem, em žvakaće em bombončiće em voće em čokolade... torba mi liči na skladište hrane.
Kad je o hrani riječ, jučer smo dragi i ja otišli u Konzum spucati bon od 400 kn što je muž dobio od firme kao dio božićnice... Lani smo donijeli dvije vrećice kući, a bogme i ove godine. Srećom da je jučer bilo mesa u Konzumovom hladnjaku pa sam nas opskrbila s par budućih mesnih ručkova. I nešto suhomesnatih proizvoda. Ostalo je otpalo na kekse, brašno, deterdžent, domestos... ccccc... Ma, mislim, mašala, 400 kuna nije malen novac, al nekad su se iznosile i četiri vrećice za te nofce...
Post je objavljen 12.12.2007. u 10:24 sati.