Marketing
Ja ovdje NISAM slučajno
.. Ovo je danas na tren prestao biti
svijet u kakvom sam navikla živjeti..
Shvatila da nema te droge koja
bi ovaj svijet učinila
smislenijim od ljubavi...
Odbijam sve tretmane i prepuštam se ludilu.
U ogledalu promatram isprekidanu crtu
na vratu i želim
ZAREZATi
Želim da me pamte kao
KUKAVICU!!!
Davila sma realnošću sanjare,
oskvrnula one koji vjeruju
silovala ljubav
bombardirala njihove utvrde
tugom i strahom
dok su me na koljenima molili
za milost.
Polja smrti pripadaju meni....
Probudila sam se. Otvorila svoje suzne oči pune gnjeva i viknula "DOSTA"
Svjet je zastao. Na trenutak. Glupa obečanja imaju dobru stranu da ih čovjek može zaboraviti bez izlaganja zlovoljnim pogledima ili komentarima. Njoj ovo nije bilo glupo obečanje. Morala sam joj obečati da neću voljeti. Voljeti na svoj način. Mama zašto ne shvačaš; samo u snovima mogu biti ubojica poput tebe. Davati i davati a onda jednim jedinim činom ubiti sve ono za što ljudima treba godine da sagrade. Ti nisi običan čovjek. Smiješ se lažnim osmjehom, tvoje ruke su hladne i zaboravljaš da su riječi bez djela isto što i djela bez riječi. Kad si mi zadnji put reka da me voliš?
Kad si me zadnji put primila za ruku i pitala da li sam uredu?
Kad si htjela popričati samnom šutjela si no već sljedečeg trenutka svim poznatim i nepoznatim riječima vrijeđala moje postojanje.
Plačem. Ne prepoznajem stvarnost od jave, kad me ona koju volim gleda pomalo prestrašenog pogleda. Nije navikla gledati me ovakvu. A ti si tome kriva!! Jaka sam u svim drugim stvarima no kad dođem do tebe postajem slaba i ne mogu progovorit ni riječ. Samo slušam. nemam prava za obranu. Kazna je izrečena prije no što je obrana iznesla svoje stajalište. Zar je to pravica?
sve bi ti to oprostila no nikad rečenicu koju ne usudim ponoviti.
A najmanje napisati jer bi onda postala stvarnost. Ovako, možda je vjetar odnese kad ponovno širom otvorim balkonska vrata.
Post je objavljen 11.12.2007. u 21:07 sati.