Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

daleko od stvarnosti...

Volite li čitati?

Ja čitam strašno puno,evo u zadnjih 3 dana sam progutala 3 knjige...obično se ne odvajam od knjige kad vidim da je dobra,pročitam je u jednom dahu bez obzira na to koliko ima stranica,bez obzira na to što sutra radim,a u 3 sata u noći sam se ulovila još sa nosom u knjizi,napeto očekujući kraj,bez pojma o vremenu ili ičem u stvarnosti...zadubljena u tu neku čarobnu radnju,u te tako pažljivo i tako čarobno istkanje riječi koje toliko volim...

Jučer sam bila toliko udubljena u jednu lijepu radnju,jedne lijepe knjige...da me zvuk poruke koja mi je stigla na mobitel toliko prenuo da sam poskoćila...toliko sam bila daleko od stvarnosti...nasmijala sam se samoj sebi,mogao se pored mene srušiti svijet dok sam ja negdje sasvim drugdje...

Ne znam od kud ta silna potreba da se izgubim na tim stranicama...možda zbog toga što sam sanjar –jednako volim sanjariti kao i čitati,a te dvije radnje jedna s drugom imaju dosta zajedničkog...i jedna i druga nas odnose od stvarnosti,zabave,daju nam mogučnost proživjeti ono što nismo,odsanjati ono što želimo...knjige nas još i iznenade,razočaraju ponekad,drže u neizvjesnosti,tiho nam šapuću i otvaraju neke nove vidike,odaju nam tajne...

Uglavnom,kako se bližim kraju knjige,jedva čekam da vidim što će se dogoditi,ali isto tako i pomalo tugujem,jer je i tom snu došao kraj...obično nakon čitanja uzmem neku kratku pauzu prije nego što krenem čitati nešto drugo,zamislim se još dosta nad radnjom,sanjarim još malo...

Dali je i s vama tako? Dali proživite svaki odlomak knjige,kao da ste tamo i tada...u toj nekoj neobičnoj i lijepoj radnji,u tom nekom svijetu koji koliko god neobičan,nestvaran,fantastičan bio,ipak ima one osjećaje koji ga čine mogućim pa čak i kad je sasvim nemoguć...

Za mene je stvaran...svaki taj svijet,sve što proživim dok čitam,svaka mudrost,svaki moj osmjeh dok se zamišljam u ulogama tih ljudi,dok očekujem i strepim što će se dogoditi...čudim se i divim i upijam sve...volim to,jako...baš kao i sanjarenje,baš kao i svaki drugi bijeg u svijetove u kojima tko zna dali ću ikada biti...jer,i tad sam ipak tamo...


Post je objavljen 11.12.2007. u 20:56 sati.