Pregled posta

Bijeli Božić

( Pjesma je iz filma:Kako je Grinch ukrao Božić)

* * *

........snježne pahulje tiho padaju na uspavani grad. Zvukovi crkvenih zvona postaju sve glasniji. Badnja je noć i svi idemo na polnoćku. Djeca se smiju, odrasli međusobno pričaju. Okolo nas svjetla na ukrašenim kućama svjetlucaju u raznim bojama, a kraj njihovih prozora mogu se vidjeti okićene jelke. Pjevušim riječi Oliverove pjesme "Bijeli Božić":

"...Bijeli Božić zasjao
kao zlatni brijeg
i u sobi ostao
jer je vani snijeg

Božic bijeli začaran
radostan i svet
mozda takav jedan dan
zbliži cijeli svijet...."

I sve je nekako čudesno i magično. Lijepo i spokojno.....

* * *

Eto, zbog tog posebnog ugođaja i svih tih lijepih osjećaja koji me ispunjuju tih dana u godini volim Božić. Ali i zbog mnogo toga još.

........volim Božić zbog snijega i radosti koju on sa sobom donosi. Pokušajte si na tren predočiti veliki, sniježni pokrivač koji je prekrio kuće, parkove, ulice, drveće.....i sve se odjednom čini takoo idiličnim i u isti mah spokojnim. Čudna tišina se uvukla u svaku poru naših života i unjela osjećaj sreće. Nadam se da će ga ove godine biti!!

........volim Božić zbog darova, naravno , jer zapravo, kakav bi to bio Božić bez njih!!! Još dok sam bila malena sjećam se da sam jedva čekala Božićno jutro kada bih otišla do bora po darove. Bio je to trenutak ushita i iznanađenja, lijep osjećaj. I danas je slično, samo što u večini slučajeva znam što ću dobiti..
Razumljivo, svi mi volimo raznorazne materijalne stvarčice, one su ipak većim djelom dio naših života i nadasve bi bilo glupo reći da ih se odreknemo. Taj mali znak pažnje od drage nam osobe usrećuje nas i stvara u nama osjećaj sreće jer smo nekome važni i netko misli na nas.
Ali Božić ne bi bio Božić kad se barem u to čudesno vrijeme ne bi prisjetili i onih drugih darova, najeftinijih, a ipak najljepših. Darova srca i ljubavi. Jer sve ove lijepe, šarene stvari o kojima sam sada govorila su samo simbol onog što uistinu želite darovati. Pa zašto onda ove godine ne biste pokušali darovati upravo to?
Kao npr. nešto poput ovoga što je napisala jedna spisateljica:

" Prvog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar moje pune pozornosti.
Drugog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar poletnosti.
Trećeg dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dan kreativne energije.
Četvrtog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar jednostavnih blagdanskih radosti.
Petog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar nježnosti.
Šestog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar vedrine.
Sedmog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar ljepote.
Osmog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar komunikacije.
Devetog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar iznenađenja.
Desetog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar čuđenja.
Jedanaestog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar mirne sredine.
Dvanaestog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar radosti "
Sarah Ban Breathnach

......volim Božić zbog kolača. Ne bih bila ja, kad ne bih i to spomenula, ipak je sve slatko moj nbr.1 I to naravno zbog maminih kolača, jer ona definitivno radi najbolje kolače. Ja i sestra joj rado pomažemo, a ove godine namjeravam napraviti i jedan sama, dakako ako uspije......jer ne mogu se baš pohvaliti velikim kulinarskim umjećem, ali korak po korak napredujem.

........volim Božić zbog kićenja bora. Obožavam stavljati sve te blistave kugle koje onda svjetlucaju u tmini sobe. Iako s druge strane uvijek se tada sjetim bajke H.C. Andersona "Jela" u kojem je jelka prikazana kao živo biće, što zapravo biljke i drveće uistinu jesu, te i oni pate i osjećaju. Ona je uživala biti okićena i primjećena tih nekoliko dana, iako su je posjekli i odnjeli iz šume koja joj je bila dom. Ali kada su blagdani završili naprosto su je bacili kao i sve ostalo smeće da se osuši i umre. Ne mogu reći da ne volim kada u kući okitimo živo drvce, ali možda bi bilo praktičnije kititi plastične jelke, a žive posaditi u vrt i tamo ih onda okititi.

........vjerojatno bih mogla nabrojiti još tisuću razloga zašto volim Božić i ove zimske blagdane....grad je lijepo okićen, svi su nekako bolje raspoloženi i međusobno više povezani nego inače, imamo praznike, koje ću najvjerojatnije provesti učeći, ali svejedno , pa doček Nove godine, ispijanje šampanjca, ples, zabavu.....i kao i svake godine bit će sve savršeno.......
........samo fali malo više ljubavi, da imam nekoga kraj sebe,da bude samo moj....ali valjda će se i taj netko uskoro pojaviti u novoj godini koja dolazi......a dotle, imam svoju obitelj, svoje prijatelje, koji su tu uvijek za mene.
.......ovu godinu baš nisam vjerovala u sebe, bilo je uspona i padova, bilo je suza i smijeha, bilo je svega....zato se nadam da će se to promjeniti, da ću se ja promjeniti u nekim stvarima i da će u godini koja slijedi biti bolje.

Zapravo, nije važno zašto volite Božić ni gdje ni kako će te ga proslaviti, važno je jedino da budete sretni, okruženi ljudima koje volite i da vjerujete u čuda jer tada je sve moguće. Stoga uživajte u ovim blagdanskim trenucima. Budite s obitelji. Smijite se zajedno, razgovarajte, ili naprosto radite nešto što vas usrećuje.

Želim vam svima sretan Božić i novu 2008. godinu.
Da vam se svi snovi i želje ispune.
Do ponovnog pisanja, jedna velika, snježna PUSA
voli vas sve Natural Blondie.

I za kraj, jedna blagdanska poruka koja mi se jako svidjela:

"Paradoks našeg vremena je da gradimo sve više zgrade, no nižeg smo praga tolerancije, autoceste su šire, a pogledi na svijet su uži. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, a manje uživamo. Imamo veće kuće, a manje obitelji.
Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje. Imamo veće obrazovanje i titule, a manje smisla, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo, više stručnjaka, a više problema, više medicine, a manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, nerazumno trošimo novac, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, preumorni se ustajemo, čitamo premalo, previše gledamo TV, rijetko se molimo.

Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo smanjili vlastite vrijednosti. Previše pričamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo.

Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo navodno na Mjesecu i natrag, ali imamo problem upoznati svog susjeda. Mislimo da osvajamo svemir, a borimo se sa neistraženim u sebi. Napravili smo velike stvari, ali ne i dobre.

Bavimo se pročišćavanjem zraka, a ne duše.Pišemo više, a učimo manje. Planiramo više, a postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne kako strpljivo čekati. Stvorili smo kompjutore u koje pohranjujemo sve više informacija da čine sve više kopija, a sve manje komuniciramo.

Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudu i sitnih duša, naglih obogaćivanja i šupljih veza među ljudima. Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ljepših i većih, ali razorenih kuća. Ovo su vremena pelena koje se bacaju, veza za jednu noć, pretilih tijela, tableta koje čine „čuda“ od veselja do smirenja i na kraju smrti. Ovo su vremena kada je život u „izlogu“, a „skladišta“ su prazna.

SJETITE SE PROVODITI VRIJEME S LJUDIMA KOJE VOLITE, JER NEĆE ZAUVIJEK BITI TU.
SJETITE SE REĆI LIJEPU RIJEČ, TOPLO ZAGRLITI LJUDE KOJE VOLITE, JER JEDINO BLAGO KOJE MOŽETE DATI JE VAŠE SRCE, A TO NE STOJI MNOGO.
SJETITE SE IZREĆI VOLIM TE AKO TO STVARNO OSJEĆATE.
SJETITE SE POMOLITI, NAĆI MIR U SEBI I POMOZITE ONIMA KOJI GA TRAŽE."
George Carlin, komičar





* * *

Ovu pjesmu posvećujem meni nekom jako dragom.
Mislim na tebe svaki dan, iako možda nisi svjestan toga.

* * *



Post je objavljen 21.12.2007. u 09:45 sati.