Covjece.
Preporucljivo za slusati: From First To Last [raspali su se]- Populace in Two. Tool- Parabol//Parabola, Tool-Reflection.
Danas sam se zatekla gledajuci u oblake kako prolaze pored jednog drveta, breze bez lisca. I tako sam gledala to drvo i oblake i nebo. Nekada tako gledam u nebo i samo sam sretna sha sam ziva. Ne kazem da idealno koristim zivot, sjedim za kompom vecinu vremena, vikend prica ali mnogi ljudi nikad kada idu ulicom ne gledaju u nebo. Jelda svinje? Gledate u pod, pazeci da ostanete prizemljeni, nogu ispred noge pazeci da ne stanete u krivo ili se ne zaletite u nekoga ili ne daj boze da neki stranac ne bi mislio cuj ovog frika gleda u nebo. Nikada ne dignete pogled gore, crvi, ne gledate dalje. I iako ovu pjesmu nisam bas slusala u zadnjih par tjedana pase se uz moj trenutacni tok misli. Tool-Parabol///Parabola. Ovo je samo dio, drugi dio je malo tezi i nije previse usko vezan. Ako ne mozete shvatiti bacite se s drveta ^^.
This body. this body holding me. be my reminder here that I am not alone in
This body, this body holding me, feeling eternal all this pain is an illusion.
Alive
This holy reality, in this holy experience. choosing to be here in...
This body. this body holding me. be my reminder here that I am not alone in
This body, this body holding me, feeling eternal all this pain is an illusion...
Of what it means to be alive
Swirling round with this familiar parable.
Spinning, weaving round each new experience.
Recognize this as a holy gift and celebrate this
Chance to be alive and breathing
Chance to be alive and breathing.
This body holding me reminds me of my own mortality.
Embrace this moment. remember. we are eternal.
All this pain is an illusion.
Uploadat cu sliku toga drveta u editu MOZDA se i vi mozete zamisliti. MOZDA. Cisto sumnjam da mozete, a jos vise sumnjam da ce itko od vas i pokusati, pokusati udahnuti i zamisliti se kako je lijepo biti ZIV. Tako sam sretna sha mogu udahnuti punim plucima, sha mogu pogledati to nebo! Ne mislim o novcu, zanimanjima, drustvu.. nego o tom nebu i drvetu. Zasto ljudi ne mogu samo zastati i udahnuti i biti zahvalni za zivot i zdravlje u kakvim god oblicima ga dobili. Bez da ih drugi cudno pogledaju. Zasto, zasto je mentalitet tako nizak, zasto su svi tako ograniceni i brinu se za materijalno? When will you come to find that we are all one mind...
I evo lyricsa od pjesme koju bas slusam danas. Nemaju veze s temom. Ali hej cujemo, sha vas kosta? Predobro zvuci ^^. Posusajte ju kad budete citali post ajde.
Your memories will always haunt me like a ghost
To put it nicely I hope you choke
A poet of sorts but I'm not enough to give you an eyesore
It's hard to swallow with your hands around my throat
Just burn the photographs and bury all the pages that we knew
In short this is a long goodbye to unexpecting you
Even if I spend 2004 listening to Morrisey in my car
I'm better off alone than I would be in your arms
In your arms
I'm better off alone ...
Post je objavljen 11.12.2007. u 18:39 sati.