evo vam malo informacija o najboljim pokretima u povijesti i najboljim ljudovima....ko bi dal da se ponovi to vrijeme...
Petog listopada 1965. u članku za novine San Francisco Examiner o novoj boemskoj sceni koja se razvija u četvrti Haight-Ashbury novinar Michael Fallon prozvao je članove te scene hipijima. Hipiji, zajednos novom ljevicom i pokretom za građanska prava smatraju se trima buntovničkim grupama kontrakulture šezdesetih.
Hipiji su u početku bili pokret mladeži koji se sastojao većinom od bijelaca tinejdžera i mladih između petnaest i dvadesetpet godina starosti. Naslijeđujući tradiciju kulturne pobune od boema i beatnika, hipiji su se bunili protiv uspostavljenih institucija, kritizirali su vrijednosti srednje klase, protivili se Vijetnamskom ratu, prigrlili su obilježja ne-judeokršćanskih religija, promicali slobodnu seksualnost i uzimali psihodelične droge i stvarali zajednice.
Eksperimentirali su s drogama, neuobičajeno se odjevali, uživali u novim oblicima “acid” glazbe i umjetnosti, istraživali egzotične religije...
Smatrali su dominantnu kulturu korumpiranim masivnim entitetom koji je imao moć nad njihovim životima koju ne zaslužuje i zvali su tu kulturu establišmentom, Velikim bratom ili Čovjekom. Etos hipija proširio se svijetom kroz mješavinu ranog rocka, folka, bluesa i psihodeličnog rocka. Kultura hipija također je pronašla izražaj u književnosti, dramskoj umjetnosti i vizualnoj umjetnosti, uključujući film, postere koji najavljuju rock koncerte i omote albuma.
Od beatnika do hipija
U SAD beat generacija postupno je ustupila mjesto kontrakulturi šezdesetih praćena promjenom terminologije iz “beatnik” u “hipi”.
Prema Edu Sandersu ta se promjena dogodila nakon događanja Human Be-In u Golden Gate parku u San Franciscu 1967. kada su Allen Ginsberg, Gary Snyder i Michael McClure vodili grupu u pjevanju "Om".
Obilježja beatnika, tamne boje, sunčane naočale i kozje bradice prepustile su mjesto šarenoj psihodeličnoj odjeći i dugoj kosi hipija. Dok su beatnici pokušavali biti smireni i ne isticati se hipiji su bili “cool” i ispoljavali su svoju individualnost. Dok su beatnici najčešće bili apolitični, hipiji su postali aktivni u pokretu za ljudska prava i proturatnom pokretu.
Haight-Ashbury
Neki od najranijih hipija iz San Francisca bili su bivši studenti koledža u San Franciscu koje je zaintrigirala razvijajuća psihodelična glazbena scena hipija i koji su odustali od studiranja nakon što su počeli koristiti psihodelične droge. Mladi Amerikanci diljem zemlje počeli su se seliti u San Francisco i do lipnja 1966. oko 15 000 hipija se doselilo u Haight.
Haight AshburyDo 1967. slava tog susjedstva počivala je na činjenici da je postalo raj za niz važnih bendova i izvođača psihodeličnog roka tijekom sredine šezdesetih. Izvođači kao što su Jefferson Airplane, Grateful Dead i Janis Joplin živjeli su nedaleko od tog slavnog križanja. Nisu samo osigurali besmrtnost tom mjestu u pjesmama već su poznavali i mnoge članove zajednice.
San Francisco i Haight stekli su ubrzo reputaciju središta kulture ilegalnih droga i rock and roll stila života, naročito zbog uživanja marihuane, LSD-a i drugih halucinogenih droga.
Susjedstvo se nepovratno promijenilo 1967. tokom Ljeta ljubavi na negodovanje mnogih stanara. Psihodelična rock glazba postala je mainstream i bivala sve slušanija na komercijalnim radio postajama. Pop festival u Montereyu u lipnju te godine zacementirao je status psihodelične glazbe kao dijela mainstream kulture i donio bendovima iz Haighta nacionalnu slavu.
Naslovna priča Time magazina "The Hippies: Philosophy of a Subculture", CBS-ova reportaža "The Hippie Temptation" i drugi interesi medija za subkulturu hipija donijeli su Haight-Ashbury četvrti ogromnu pažnju i popularizirali su pokret diljem zemlje i svijeta. Tisuće mladih preselilo se u Haight-Ashbury district.
U odgovor na migraciju stanovništva u Haight-Ashbury i rastuću medicinsku krizu uzrokovanu povećanom uporabom droga i nedostatkom zdravstvenog osiguranja doktor David E. Smith otvorio je u četvrti besplatnu kliniku. Njegov je cilj bio pružiti besplatnu medicinsku njegu bez predrasuda. Klinika i danas djeluje.
The Diggers
Aktivnost hipija u Haightu bila je usredotočne na The Diggers, uličnu kazališnu trupu koja je kombinirala spontano ulično kazalište, anarhizam i umjetnička događanja kako bi stvorili “slobodan grad”. The Diggers su nastali iz dviju radikalnih tradicija nastalih u tom području sredinom šezdesetih: boemske/underground umjetničke scene i novog ljevičarskog pokreta za građanska prava i mir.
Do kraja 1966. The Diggers su otvarali trgovine koje su jednostavno besplatno dijelile sve što su imale; davale su besplatnu hranu, medicinsku njegu, prijevoz i privremeni smještaj; također su organizirale besplatne glazbene koncerte.
Ljeto ljubavi
Četrnaestog siječnja 1967. događanje Human Be-In u San Franciscu populariziralo je kulturu hipija dijelm SAD. Dvadeset tisuća hipija okupilo se u Golden Gate parku. Pop festival u Montereyu koji je trajao od šesnaestog do osamnaestog lipnja uveo je rock glazbu među širu publiku i označio početak “Ljeta ljubavi”.
Što se tiče ovog razdoblja povijesti naslovna priča Time magazina "The Hippies: The Philosophy of a Subculture" opisala je smjernice načina života hipija:
"Radi što želiš, gdje i kad god osjećaš potrebu za tim. Odustani od studiranja. Napusti društvo kakvo poznaješ. U potpunosti ga napusti. Ostavi dojam na svaku osobu koju možeš. Navedi ih, ako ne na drogu onda na ljepotu, ljubav, iskrenost, zabavu."
Etika i obilježja
Jedan način izražavanja neovisnosti hipija od društvenih normi bio je njihov neobičan način odjevanja. Hipi žene nosile su malo ili nimalo uobičajene šminke, preferirajući prirodan izgled. Hipiji su favorizirali dugu kosu za oba spola. “Dugokosi” je postao pogrdni naziv među onima koji nisu voljeli hipije.
Hipiji su često nosili odjeću jarkih boja; neobičnih stilova, kako što su trapezice, veste, afrička narodna odjeća, seljačke košulje, duge suknje; i nezapadnjački inspiriranu odjeću s motivima Indijanaca, Afrikanaca i Južnoamerikanaca.
Životni stilovi
Hipiji su bili pacifisti i sudjelovali su u nenasilnim političkim demonstracijama kao što su marševi i protuvijetnamske demonstracije, uključujući spaljivanje poziva za novačenje i prosvjeda na konvenciji Demokratske stranke 1968.
Hippies against the warUz nenasilne političke demonstracije, protivljenje hipija Vijetnamskom ratu uključivalo je organizaciju političkih grupa koje su se protivile ratu, odbijale služiti u vojsci i provodile su prosvjede na kampusima na kojima su obrazovali ljude o povijesti Vijetnama i širem političkom tekstu rata.
Njihov politički izražaj često je poprimao oblik napuštanja društva kako bi proveli promjene koje su htjeli. Pokret za povratak poljodjeljstvu, kooperativni poslovi, alternativna energija, pokret za slobodno novinarstvi i organsko ratarstvo su politički pokreti koje su potpomagali hipiji.
Odbacivali su tipičnu američku prehranu i umjesto nje su istraživale vegetarijanstvo, post, prirodnu hranu, hranu iz zemalja Trećeg svijeta i mnoge druge alternative.
Seksualni stavovi
Hipiji su redovito prkosili društvenim zabranama međurasnih veza i brakova.
Sexual attitudesS naglašavanjem Slobodne ljubavi hipiji su promicali mnoga kontrakulturna uvjerenja koja se mogu naći u počecima Beat generacije. Suživot neoženjenih parova bila je norma, otvorene veze bile su uobičajene i hipiji i beatnici su se zalagali za društveno i zakonsko prihvaćanje većine oblika sporazumnog seksualnog izražavanja između odraslih.
Što se tiče homoseksualnosti i biseksualnosti beatnici su pokazali toleranciju tijekom razdoblja kada se bilo kakav oblik izražavanja homoseksualnosti kažnjavao strogim zatvorskim kaznama. Hipiji su općenito pokazivali istu toleranciju.
Tradicionalni zakoni i vjerska učenja koja su zabranjivala seks izvan braka i ne u svrhu razmnažanja naširoko su se odbacivala – predbračni seks, vanbračni seks, biseksualnost i tolerancija prema homoseksualcima bili su uobičajeni. Hipiji su također bili vrlo otvoreni prema golotinji.
Post je objavljen 11.12.2007. u 16:32 sati.