Ajme šta san se ode umučala (šta bi rekla moja Zore)...
Neki su obični dani u điru. Ništa posebno ne radim, ništa posebno ne mislim. Čak ni sinoćna repriza predstave nije donjela očekivano uzbuđenje. Više smo se veselili što smo se našli nego što ćemo opet na pozornicu. Tako nam je lijepo kad smo zajedno da nam se čini da to šta moramo glumit je gubljenje vremena. Publika je, čujem, bila zadovoljna, bome i mi isto. Sinoć su mi bili i sinovi i muž, kaže da mu je poznat onaj dio kad se ljutim...zna me čovjek u dušu.
Sada uspavljujem malenu oko 14 sati, u vrijeme kad je na TV Oprah show. Neke mi se stvari kod nje ne gledaju, a neke me baš razvesele. Npr. kad je podjelila svima u publici 1000 USD, da oni s njima naprave neko dobro djelo, oduševilo me što sve jedan dobar čin može učiniti, znate ono:
Uzmi ovu kap, pretvori je u slap...
To mi je baš tako djelovalo. Neki su uspjeli sa tih 1000 USD pokrenit ljude da sakupe do 200.000 USD...i to mi je sjajno.
Gledala sam i emisiju o kojoj su govorili o "Tajni" kao najvećem tajanstvenom rješenju svih ljudskih nevolja. Potražila sam je i kod nas, prevedena je na hrvatski, izdao je VBZ, a cijena je nemalih 135,00 kn...Neću je kupit jer sam lekciju pozitivnog razmišljanja odavno proučila, ali je preporučujem svim onima koji se truju negativnim mišljenjem.
Ima uspjeha, vjerujte!
Post je objavljen 11.12.2007. u 15:44 sati.