Osjećate li ikad bijes, ali ne bilo kakav. To nije onaj bijes kad ste ljuti na
sve oko sebe, kad vam drugi ide na živce i kad sve mrzite.
Pričam o osjećaju koji vas tjera da se sami sebi gadite.
Ne prezirete druge, već svoje ponašanje.
A trudite se sa svima biti u dobrima odnosima,
no jednostavno odjednom vas vaš um prestane slušati.
Tako se ja sad osjećam. A vi?
Jeste li sad, u ovom trenutku, ne gledajući događaje koji
su se dogodili danas, jeste li sad sretni?
Želim da jeste. Da se ne osjećate prokleto usamljeno i potišteno.
Da se ne osjećate kao ja.
Jeste li se u svom životu ikad zapitali kako izgleda kraj?
Ili još bolje: kako ćete izgledati vi kada dođe vaš kraj?
Hoćete li biti sretni svojim životom i onim što ste od njega napravili,
ili ćete nestati a da drugi neće ni primijetiti –
jer im za života niste ništa značili?
Bojim se kako će mene moji pamtiti.
Umrem li prije njih kakvu će me pamtiti?
Hoće li me se uopće sjetiti i hoću li im nedostajati?
Želim se promijeniti. Biti bolja.
Pokazati svima da mogu napraviti što hoću.
I pokazati im da mogu uspjeti I hoću.
Uspjet ću zbog svih onih koji nemaju
povjerenja u mene,
uspjet ću u inat onima koji
žele moj potop,
uspjet ću da pokažem svoju ustrajnost
onima koji su me napustili,
a najvažnije od svega
-uspjet ću da se sebi dokažem .
Post je objavljen 11.12.2007. u 15:22 sati.