Tvoja luka
u maloj uvali,
u koju su jedva
dva brodića stali,
tiha, osamljena,
kao da za tobom žali.
Kao da me pita:
gdje je dječak
što je ovdje
danomice bio,
svoju barku - jedrilicu krio...
Gledam: doplutalo
u nju jedno drvce,
igraju se njime vali,
baš onakvi kakvi
su ti ljetos noge prali,
tvoju barku zanjihali...
O, kako je jesen blaga,
jesen meka,
tvoja luka tebe čeka!
Post je objavljen 11.12.2007. u 13:03 sati.