Bila mi je nedavno majka u posjeti. Iz Europe. Europska posjeta, takorekuć. Bilateralna.
Iako nije bilo zajedničkog priopćenja na kraju - zbog fundamentalnog neslaganja u ključnim pitanjima i zbog sukladnog nastavka konzultacija - gospođa majka izvoljela me službenom notom izvijestiti, kako je zgranuta te konsternirana nečijom procjenom, po kojoj ličim na tetku, očevu sestru. Jer da je tetka, zaboga, ružna.
/Prepustio sam podređenom osoblju da suptilno, štujući kodeks diplomacije, propita estetski odabir moje mile sugovornice-majke kad je onomad legla s mojim ćaćom. Očiju širom… ne znam ni ja… /
Dok sam se nekidan kod te iste tetke borio da mi iz grla ne izleti starorimska količina juhe, piletine, polpeta, sarme, torte, vina i kave – tek nakon toga uslijedila je famozna večera s bratićem – tetka se sva uspuhala, analizirajući izgled jedne zajedničke rodice. Da na koga li je onakva gadna, „a đava joj sriću odnija, a vidi nas, mi smo lijepi ljudi, šesni!“
Usuglašavam svoj stav do daljnjeg. Ujedno ovim putem, ne svojom krivnjom, tražim koalicijsku većinu.
Post je objavljen 11.12.2007. u 11:39 sati.