Ja pokusavam biti objektivan, pokusavam se probiti u taj svjet, cjelo vrjema bjezim od subjektivnosti i pokusavam otkrit nacin kako se probit u i zadrzat nekekvo objektivno stanje svjesti. A cjelo vrjeme serem da zelim pronac sebe! To su totalne suprotnosti!!! JA se nalazi u subjektivnosti zar ne? Mozda bih tamo trebao potrazit...
Cjelo vrjeme pokusavam pronac odgovor na pitanje tko sam ja i sto zapravo zelim, zelim upoznat onu istinsku zelju iz srca, ne onu iskrivljenu zelju koja je na temelju pripadanja, drustva i samodazovoljstva stvorena.
Problem je u tome sto ja kad kazem "ne" vidim cjeli smisao tog "ne", vidim posljedicu i vidim smisao koji lezi iza tog "ne".
Ista stvar je i kad kazem "da", kao da vidim sve sto stoji iza tog "da". Kako da se onda odlucim koji odgovor da dam? Da ili ne?? Kako da se odlucim kada i u "da" i u "ne" vidim odgovore i smisao? Kako da biram koje odgovore zelim? Ja sam jedan od onih ljudi koji razbijaju glavom kada trebaju odlucit "dali da podignu podignu taj papiric ili ne"
Iza svakog "da i iza svakog "ne" stoji ogromna prica i svaka od tih prica ima smisao i mozda nekakvu istinu al su ta dva smisla totalno suprotna, dve totalno smislene i totalno razlicite price.
Mozda intenzivno osjecam stvari al se ponasam pekmezasto i razmazeno i kao malo djete se zbediram i neprihvatim.
Nakraju svakog ovakvog teksta pozelim da ga opce nisam napiso i opce mi ga je glupo objavit jer nekako nije dovoljno docarao ono sto sam zelio rec, cini se totalno neputpun i kad bih ponovno isao pricat istu ovu pricu vjerojatno bih ju isprico totalno drugacije. Moje price nisu istina, one su totalne lazi, moj put, moje trazenje.
Njima se sluzim kako bih izbacio ono lose ono negativno, ono lazno iz sebe.
Post je objavljen 11.12.2007. u 01:05 sati.