BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA V
„To je obrednik i običaj u svezi s duhovnim službama u crkvi Svete Trojice u Brodu kroz cijelu godinu, razdijeljenu po mjesecima, a mjeseci na blagdane. Slava Bogu i svim svetima. Amen.“
Tako kroničar završava kroniku godine 1738.
Budući se dobar dio kronike odnosi isključivo na crkvu, obrede i život u samostanu, odabrao sam one dijelove kronike izvan klauzure (klauzura je dio samostana, u koji nesmiju ući osobe drugoga spola), dakle izvan samostana, u kojima se govori o samom gradu Brodu odnosno selima oko Broda, koja su opsluživali franjevci brodskog samostana, te o običajima.
Siječanj
„Na Bogojavljenje gvardijan (poglavar samostana – moja napomena) ima poslati jednog svećenika u gornja sela, to jest Šumeće, i donja, to jest Klakar (veliki pozdrav našem dragom blogeru Klakarcu!), koji će blagosloviti vodu za puk.
Kapela Šumeće danas
Klakar danas
„Na Bogojavljenje (ili Tri Kralja – moja opaska), ili drugi dan, gvardijan će poslati jednog svećenika u Tvrđavu za njemačke časnike, a drugoga za časnike koji borave izvan grada, da poškrope kuće blagoslovljenom vodom i na vratima napišu godinu.* Kad završe sa časnicima, idu po kućama, te se ima poškropiti svaka kuća i napisati godina kao i kod časnika.“
* Kad smo već kod blagoslova kuća onda ću za one među vama, koji možda neznaju, napisati što znači natpis na ulaznim vratima, koji se napiše pri blagoslovu kuća. Napiše se bijelom kredom:
20 + C + M + B + 07
Nije ovo početno slovo triju kraljeva Gašpara, Melhiora i Baltazara, koji su se došli pokloniti novorođenom Isusu. Ovo je skraćenica od latinskog blagoslova: Christus Mansionem Benedikat, a u prijevodu znači: Krist neka blagoslovi ovu kuću /stan.
Ostaci brodske tvrđave danas
Veljača
Druge veljače je Svijećnica, ili kako se to kod nas u Slavoniji kaže „Marino“ ili „Marinje“, ili „Svitla Marija“, koje se i danas u narodu dosta slavi.
Kroničar glede toga blagdana kaže:
„Za ovaj se blagdan svijeće nabavljaju u Osijeku. Jedan redovnik odlazi u Osijek kolima prigodom sajma koji se održava na dan svetih mučenika Fabijana i Sebastijana (po današnjem kalendaru 20. siječnja – moja opaska) zbog različitih samostanskih potreba. Ondje će kupiti četiri vrste svijeća od osam oka. One će biti razdijeljene braći i dužnosnicima. Svijeće se dijele prema vrsti službe, kako braće tako i svjetovnih dužnosnika. Gradskim dužnosnicima, koji ne prisustvuju podjeli svijeća, običaj je svijeće poslati kući.“
Ovo ne želim komentirati jer je jasno.
Zanimljivo je da kroničar ništa ne govori o pokladama koje su se u Slavoniji naveliko slavile, a svećenici ih osuđivali “zbog širenja razvrata i bluda”. Doduše tu nisu baš potpuno pogriješili. Poklade su u Slavoniji vrijeme u koje se ne rade nikakvi veliki postovi, tako da su ljudi odmorni, dobro nahranjeni pa trebaju određenu “nadgradnju”, koja je u ovo vrijeme bila intenzivnija nego preko godine. Naravno izuzetak su bili svatovi bez obzira u koje godišnje doba bili.
Kroničar škrto piše:
“U predvečerje Pepelnice (čiste srijede – moja opaska) u 11 sati oglašava se zvono da bi ljudi prestali jesti meso, to jest u 11 sati noću.”
„Na dan Pepelnice braća poslije zvona „Zdravomarije“ započinju vježbama discipline. To čine u sve pokorničke dane do Velikoga petka. Na Veliki petak trebaju uz bičevanje izvršiti četiri discipline jednu za drugom, i to u crkvi, kao i u ostale pokorničke dane u Korizmi.“
Pater Ivan „pepeli“ patra Miju
Ožujak
Prema kronici se na blagdan svetog Grgura „valja obrezati naš vinograd u vinogorju, ako je moguće“. Neznam da li je i rezanje vinograda spadalo u vježbe discipline?
„U treću korizmenu nedjelju započinje uskrsna ispovijed; tada ispovijedi pristupaju samo djeca. U četvrtu nedjelju sve odrasle osobe obaju spolova pristupaju ispovijedi. Uskrsna ispovijed traje do kraja uskrsne osmine.
U četvrtu korizmenu nedjelju jedan svećenik iz samostana odlazi zbog uskrsne ispovijedi u gornja sela: Šumeće, Kanižu i Slobodnicu, a drugi u donja sela.“
Župna crkva Sv. Marka Evanđeliste, Slobodnica danas
Rekli smo da su se svjetovnim dužnosnicima svijeće slale kući. Isto je i na nedjelju Cvjetnice.
Kroničar kaže:“ A ako prigodom podjele palmi nisu bili nazočni svi svjetovni dužnosnici, gvardijan im po jednom redovniku koga odredi šalje palme kući.“
A spomenimo ovdje i ovo:
„Do nedjelje Muke (ili kako se to zove Veliki ili Sveti tjedan – moja napomena) ne primaju se na ispovijed kućedomaćini, osim onih koji su crkvi podmirili lukno; i ostali će biti primljeni kad podmire lukno, jer drugačije nije moguće od njih iznuditi ono što su po savjesti dužni dati. Pod luknom se podrazumijevaju drva i godišnji plodovi. Tko može dati materijalne stvari, dobro je; tko ne može, neka dadne u novcu: imperijal, forintu ili dva marijaša: neki pak ništa. Napokon, ako prema imovinskom stanju netko nema ništa da dadne za lukno, kada bude pozvan na samostanske radove, mora svoj dio odraditi. Lukno se ubire od svih pripadnika katoličke vjere koji ondje borave, od žitelja i pridošlica, kojimgod jezikom govorili.“
„Na Veliki petak zvoni odnosno pravi se škrebet škrebetaljkama ili drakulama na tornju u šesto sati za propovijed, a po Brodu to čine djeca; drugi puta u pola sedam, a treći puta u tri četvrt sedam, kada započinje propovijed.... U crkvi sve završava do deset sati. Zatim se ide u refektorij (blagovaonicu – moja napomena), ali se ne uzima jelo, osim zalogaja kruha i dvije čaše dobroga vina, kako redovnici ne bi malaksali u službi Božjoj. To se obavlja na tlu pod savijenim nogama... U tri sata održava se propovijed na njemačkom jeziku.“
Na Veliku subotu se „gvardijan mora sjetiti siromašnih, siročadi i udovica koje borave u gradu te svakomu, prema samostanskim mogućnostima, treba udijeliti kruha i mesa, da barem za Uskrs siromasi znaju što je meso te da zbog iskazana im milosrđa izručuju Bogu svemogućemu molitve zahvalnice.“
Travanj
„Na blagdan svetoga Jurja mučenika drži se propovijed. Premda nije zapovijedani blagdan po biskupijskom direktoriju, od davnine vlada običaj da se u ovom mjestu ne radi.“
„Za blagdan svetoga Marka svećenik odlazi u Slobodnicu, ondje služi misu i obavlja blagoslov (polja – moja napomena).“