Marketing
Zauvijek zaključan u srcu
"Oprosti molim te što te ne obilazim češće posječivati,ali znaj da stalno mislim na tebe, i često pričamo o tebi,
Ja te jako volim i uvijek ću te voljeti jer ti si bio osoba koju je nemoguće zasboraviti.
Prošle su tri duge godine, ali ti si još uvijek sa mnom, ne mogu te pustiti ni iz glave ni iz srca jer tamo si zauvjek zaključan
zauvjek " tvoja Sandra
Ovo su dani kada su emocije najaće izražene, kada se u predblagdansko veselje uvuće tuga, za izgubljenim djetetom , sinom kad na neki naćin iako okružen rodbinom , prijateljima , posebno mlađim prijateljima koji su približno stari kao i naš sin , nemože zatomiti tugu i osječaje za sinom koji je imao svega 16,5 godina a, kojeg je bolesni um
kao i bolesni odgoj ubojice Miroslava Bogdana odvojio od nas, njegovih vršnjaka , njegovih prvih ljubavi.
Danas po ko zna koji put prebiram po njegovim stvarima , i jednostavno sam odlućio pisati o svom sinu SILVESTRU PAPECU .
Pisao budem kad budem imao snage za to.
Ali pisao budem svakako jer jednostavno moram, ispričati priću
o monstrumu bolesnom koji je jednostavno da se riješi rivala ( u društvu, djevojkama , prijateljima) jednim metkom ubio nam sina.
Počeo sam sa ovim pismom nađenim na njegovom grobu , od jedne
mlade djevojke koja nam je u tim trenucima nakon svega dosta dugo tj.
njezini posjeti bila potpora i snaga, stoga velika joj HVALA, na tome kao i na ružama ostavljanim na njegovom grobu.
.
Post je objavljen 10.12.2007. u 22:58 sati.