Marketing
Gemischt ueber die Reise nach Cologne
Večer svima!
Opet pišem post nakon putovanja. Jučer sam se vratila iz Colognea ilivamga Kelna po naški. Nas 15 počelo 5dnevni kamp u 7 sati ujutro 05.12. Da mi nije bilo moje Ane najvjerojatnije ne bi ni išla, još smo nas dvi bile najstarije 
prvi put u životu godište '89 znači starija od većine 
Jednu večer sam morala glumiti šeficu i potirati jadne ljude u ponoć u sobe, zadnju večer kad nam se (makar meni) nije dalo ići leći nego malo još pročavrljati i iskoristiti vrime koje je zbilja dragocjeno u takvom gradu. Zeit ist Geld
Vidili raznorazne Weihnachstmaerkte, Koelner Dom, Bahnove svih mogućih slova itd
Katedrala izgleda predivno, svaka je crkva lipa na svoj način, naravno da veliku ulogu igra i razdoblje u kojem je građena ali Koelner Dom po mom mišljenju nadmašuje Sagradu Familiu glatko! Predivna je... ričima se ne more opisati ta gotička lipota. Voziš se U-Bahnom, izađeš na danje svitlo i skužiš sa svoje live strane jednu od najlipših građevina na ovom svitu 
Slika govori tisuću riči...ali mislim da ova kaže jedva par..ipak to triba viditi da bi se povirovalo da nešto ovako moćno postoji.
Vrime nas nije nešto previše služilo...ili smo možda mi Dalmatinci preosjetljivi? Jer Nijemci očito vole hodati po kiši..bez kišobrana, bez kabanice ili nekog drugog pokrivala 
U 5 dana boravka u Njemačkoj sunca sam možda vidila na 10min mada iskreno, to nije ni malo utjecalo na moje raspoloženje što me ostavilo šokiranom. Ipak sam ja poznati pesimist Robbieca. Kad je društvo dobro i sve ostalo ide u korak s time.
Dakle počela sam od toga da sam misec dana prije puta mislila: joj u što se ja to upuštam? Ja u Njemačkoj? Nema to smisla. Ja sam rođena za engleski jezik, ne njemački, nemam što tražiti u toj zemlji... da bi na kraju skužila da je put bio predivan i zabavan i naučan i.... ma jednostavno savršen! Problema nije bilo, osim suzavca zbog kojeg je cili jedan kat patia više od uru vrimena dok se sve nije provjetrilo 
i naravno onog trčanja s jednog vlaka na drugi, uz i niz stepenice, među ljude... dok se ne dođe s aerodroma do hostela i obrnuto...Mislim da smo tada svi opsovali sve živo i neživo 
ali sve ostalo 5! Čak nakon samo jednog dana od povratka doma, ne mogu se sititi ničega lošeg...
Putovalo dite još 3 puta avionom 
na aerodromu u Njemačkoj sam zvonila na x-rayu zbog čizama 
morala se izuti i ko budala pružati noge ženi da me ispipa onom spravicom..ka, skrivala sam noževe ispod...Ozbiljno, osićala sam se ka najgori zločinac a opet kužila i da je to najnormalnije jer što se danas sve događa..ne može se više baš nikome virovati! Čim smo došli do x-raya i skužili da provjeravaju ljude onako kako uvik gledamo na filmovima, sitila sam se filma Crash gdje ženu provjerava policajac i pritom dira po veoma osobnim mistima... ovdi su ipak imali muškarce i žene i svak je pregledava pripadnike svog spola, bez mišanja što je za svaku pohvalu 
Da stisnem još par podataka dok još niste zaspali... bila u muzeju čokolade i vidila kako to rade u Lindtu Preludo! Gledaš ljude u ostakljenim prostorima kako proizvode čokoladu! One Lindtove kugle mmmmmmmm
Na kraju Ane i ja kupile Merci za našu Ziggy Onu naaaaaaajveću i lipo joj sa ostalih 13 učenika to predali dok je ona ispijala svoju kavicu... Bilo je tako očito da joj je drago zbog toga, a Merci ima veliku ulogu u tome...pošto misli da nikad nismo zahvalni za sve što učini za nas.
Moj ispit se približava... a isto tako i kraj polugodišta...još je jedan tjedan do kraja a ja imam za poispravljati toliko ocjena i toliko toga poodgovarati da ne znam odakle da počnem! U petak je ispit...DSD... pismeni dio... a onda treba usmeni...tj srediti projekt..kojeg baš i nemamo 
Mislim da moram ovaj vikend do Petrčana 
bilo bi krajnje vrime...Inače će me razapeti. Pismeni još i mogu proći, pogotovo sa dvojezičnim rječnikom...ali usmeni... 
Sve u svemu, Cologne i jezični kamp prije ovog su mi i te kako pomogli da svladam onaj strah i odbojnost prema njemačkom jeziku. Nekad sam se bojala uopće progovoriti, ali sada kažem bilo što bio nastavak dobar ili ne..nije uopće bitno, sve se to skuži, najbitnije da se priča!
Dakle držte fige ovaj petak..a morete početi i odma u četvrtak pošto je naša šestorka oslobođena škole zbog dotičnog ispita
ali zbilja....držite ih
Poduži post ko inače...možda drugi put bude na njemačkom 
Idem leći, sutra pišem talijanski i engleski a ne mogu gledati više.
Laku noć 
----------------------------
pjesme koje su obilježile putovanje:
Oasis- Wonderwall 
Ronan Keating- When you say nothing at all
Robbie Williams- Angels (Hvala Roko što si mi je piva)
Robbie Williams- She's the one
Post je objavljen 10.12.2007. u 23:55 sati.