Posto me najdrazi britanski telekomunikacijski gigant i dalje obdaruje muklim i mrtvim tonom prisiljena sam i dalje se umiljavat videotekaru (upravo broji neke kovanice iza mojih ledja, bit ce da je utrzak bio solidan).
Posto sam sad urbanizirana i konfekcionizirana seljacina koristim sve blagodati koje samo i iskljucivo urbanisticka sredina ponuditi moze. To ukljucuje slalomiranje po raznoraznim komercijaliziranim objektima (popularno zvanim trgovinama iliti ducanima) i simbolicnog paljenja novcanica i kovanica zajedno (to jest, popularnije zvano spiskavanje para ko da sutra nece doci); stvaranje oveceg gumenog obruca okolo struka (u sirem narodu poznatije kao krkacenje do besvijesti, odnosno, na makedonskom narjecju cace - pukum pasi) subotom i nedjeljom; te grcevite potrage za internetom koje sve vise i vise smrdi na neko Beckettovsko maslo (drugim rijecima - samoj ti cekaj brate, nacekat ces se).
Pa tako se u nedjelju (vremenski poznatije kao jucer koje nije ni danas ni sutra) odvazih stat na klizaljke. To jest, odlucih se klizat na klizalistu. Pri toj odluci zanemariva je bila cinjenica da na tanki metalni cipelarski obruc nogom nisam uprtila brat-bratu 4798 godina (otprilike). Vodila sam se geslom daj sto das.
Prvih pet minuta proslo je u maglovitom magnovenju grcevitog stezanja ograde (polomih nokat na palcu desne ruke), artriticnog pomicanja nogu i grlenog proricanja (to jest, gatanja) samoj sebi NECE ICI, PADAM! Op. a. pala nisam citavih sat vremena. Hvala. Dovidjenja. Nakon nekog vremena presla bih jedno 5 centimetara leda bez da se drzah za plot. Uspjeh herojskih (a ne zlocinackih) razmjera, rekla bih. U medjuvremenu omladja (ona mladja, to jest) klincadija bi slalomirala izmedju nas metuzalema artriticnih i plasila nas svojom brzinom i okretnoscu koja se mogla usporediti sa cigrom u najboljim godinama (za razliku od moje grupe koja bi se skupno mogla opisati kao staticna gerijatrijska gerila).
Na kraju sam klizila ko po konopcu.
Na kvizu smo jedino uspjeli biti ne-zadnji. Jedini odgovor na koji znah pitanje bijase Thin Lizzy.
I ovo je kraj. Ako veceras dobijem nevjerojatnu stvar zvanu telefon okrenut cu imaginarnog janjca na imaginarnom raznju. Treba strepiti!
Post je objavljen 10.12.2007. u 21:08 sati.