Šumska Vilo
Opet mi se 'snilo
Da smo, k'o nekada, zagrljeni, skupa
Kako ležiš mi na Ramenu
Slušaš Srce, što za tobom lupa
K'o Dioda, u Mraku, svjetlucava
Il' k'o Bomba, kad otkucava
Prije nego što li eksplodira
Kad se nevješto dira
Moje užurbano Bilo
Šumska Vilo
Šalje tebi već znane Signale
Al' Nade su potopljene, ugašene, male
Jer, otkad je Šuma postala gusta
Čežnja za tobom je ostala pusta
I nikako da probijem jasan Put do tebe
Češći su mi Porazi, nego li svakodnevne Pobjede
A da znaš samo kako mi se jede
Bagremov Med sa tvojih Usana i sa Jezika
Jutrom mi je Glad naročito velika
Pred Očima mi tvoja zamišljena Slika
Tvoja raširena, pernata mi, meka Krila
Znam da ti nisi Anđeo, ti si samo Vila
Što si se cijeli Život mi vješto Krila
U Svojoj Šumi Hladnoće i Samoće
Gdje još samo rastu Granje i Lišće
A nikako mirisno Cvijeće i ukusno Voće
Jer nema Pčele vrijedne, da to oplodi
Kad te molim
Daj se oslobodi...
Uputi ka meni, još jednom, svoj nesputan Let
Pa da nam Svejedan postane sav oko nas Svijet
Da ti budem, kao Suncu, njegov Suncokret
Što se oko svoje Zvijezde vrti
Od Rođenja, pa sve do Smrti
Samo se ti k meni uputi...
Moja Šumska Vilo
Da te posjednem u svoje vrelo Krilo
I da ti besjedim sve ono što želiš čuti
I još štošta drugo, naravno, ako te to ne ljuti...
Post je objavljen 10.12.2007. u 20:48 sati.