Noć...
sjedim u tami
ulica pusta,cesta prazna
oblaci se nadvili nad grad
tebe nema ovdje,nema te...
kiša...
pogledam prema nebu
lice mi mokro,ali nije to ona
nisu to njene kapi
moje su to suze,a nebo moja duša
ulica i cesta moje prazno srce
a oblaci tuga u njemu...
odjednom ugledam čovjeka ispred sebe
pogledom me pita ''je li sve u redu''
spuštam glavu,odmahujem rukom
on se saginje i privija me k sebi...
sunce...
oblaci nestaju,tama bježi,
osmijeh mi prekriva lice
ovdje si...
sada mi ništa ne može ni tama,ni noć,ni kiša
kraj mene si ti...
grliš me kao što me voliš
čuvaš me od svih zala
a ja te zagrlim još snažnije
i tiho kažem ''hvala''...

Post je objavljen 10.12.2007. u 20:08 sati.