Marketing
Kap više
Nema mene pa nema, svi me pitaju kako to da tako rijetko pišem postove. Iskreno, nemam neke inspiracije ali niti vremena za pisanje postova tako da sam danas odlučio napisati koji jer sam sretan. Nemam pojma zašto, ali sav sam ispunjen nekom pozitivnom energijom. Tko će znati zašto. Uglavnom, ovaj post je pisan sa razlogom jer u posljednje vrijeme viđam toliko osoba u alkoholiziranom stanju da je to nevjerojatno. Po tramvajima, po vlaku, na ulicama..... Moram iskreno priznati kako se malo i brinem, jer kuda to sve vodi. Malo sam švrljao internetom i otkrio kako postoji i definicija alkoholičara koja kaže : " Alkoholičarom se smatra osoba koja duže i prekomjerno pije alkoholna pića,kod koje se razvila ovisnost o alkoholu i koja pokazuje najčešće poremećaje ponašanja te dolazi do oštećenja duševnog i tjelesnog zdravlja i gospodarskog stanja.U pojam alkoholičara uključuje se već i onaj tko pokazuje početke poremećaja u tom smislu." Vjerovali ili ne u Hrvatskoj postoji oko 300 000 registriranih alkoholičara. 
Alkohol doslovno uništava prvenstveno osobu, remeti njegov život, uništava njegovo samopoštovanje i poštovanje od strane drugih, napada zdravlje te ono najgore skraćuje život. Prema nekim statistikama, svaki alkoholičar živi 10-12 godina manje od onih koji ne piju! Osim toka, alkohol ima veliku posljedicu za obitelj jer dovodi do siromaštva, bolesti, razvoda, kriminala te najgorega, samoubojstva ( više od 50 % osoba koje počine samoubojstvo, su ga počinile radi alkohola ). Da ne spominjem kako alkohol djeluje na obavljanje posla. U manjoj količini alkohol djeluje na kontrolu i norme ponašanja dok u većoj količini usporava reflekse, dovodi do nerazumljivog govora.....dok u velikoj količini ponekad dovodi do smrti ( 10% stanovništva svijeta umire radi alkohola ). Također prema nekim statistikama, Hrvatska je pri samom vrhu što se tiče potrošnje alkohola. Najviše našeg novca otpada na kupnju piva, dok je na drugom mjestu kupnja vina. No što me potaknulo da zapravo napišem sve ovo. Moramo priznati koliko je zapravo tragikomično vidjeti pijanu osobu, jer koliko god mi znali kako mu je teško, toliko sve to ispada smiješno. Nitko od nas ne može poreći da jedanput u životu nije probao neko alkoholno piće, barem čašu. Moje prvo pijanstvo je bilo za rođendan moje drage mi prijateljice Martine. Tada sam se napio zapravo prvi put. Uz to, tko će znati sam i popušio skoro cijelu kutiju cigareta iako "ne pušim". No poanta ove priče je to da sam tu večer rekao štošta toga zbog čega sam cijeli idući tjedan bio manje omiljen u razredu. Svi su me gledali ispod oka, rijetko tko je progovorio koju riječ samnom. Ali je očito istina kada kažu da : " Što trijezan misli, pijan govori". Ispričao sam se dotičnim osobama, te je tek nakon par tjedana zavladao mir u razredu. No ono što ću također više pamtiti je opijanje do besvijesti ali totalno do besvijesti za jedan rođendan. Tu sam večer bio toliko pijan da sam poderao košulju ( ni dan danas to za mene ostaje misterij ), prospavao sam pola rođendana. I ovom prilikom zahvaljujem prijatelju Daliboru koji me je spasio od možda onog najgoreg. Za to ću mu biti zahvalan dok god dišem na ovoj planeti. Od tada sam rekao sam sebi, piti, ali u umjerenim količinama. Treba znati svoje granice. Tada su se meni vjerojatno meni smijali isto kao što se ja danas smijem nekim pijancima. Moje mišljenje pretjeranog opijanja u ovo predblagdansko razdoblje : tuga, neimaština, samoća..... Obratiti se za pomoć nije sramota, već ljudska obaveza. Stoga, tko se prepoznao kao možda alkoholičar u ovoj priči ( nadam se da takvih nema ) odmah na odvikavanje. Iskreno, ne vidim rješenje naših problema u alkoholu, njegovom ispijanju. Problemi se rješavaju na druge načine. Treba imati na umu kako u ovakvim slučajevima, najviše se odrazi na djecu koja sve to gledaju i zapravo uče od nas starijih. Nije svrha zabave vikendom napiti se kao svinja i ne znati za sebe kako bi se moglo o tome razglabati narednih tjedan dana. Meni bar nije, a Vama?
Post je objavljen 10.12.2007. u 11:59 sati.