...Totalno sam u raspoloženju da pišem..da pišem puno puno, da se otvorim, da isproljevam sve osjećaje tu, pred očima ljudi koji me ne znaju..u biti-izlila bih te osjećaje pred sve, jedan veliki egzibicionizam u meni..ali opet..krinku bih ostavila..da..
možda sam zaista u drugom životu bila neka venecijanska kurtizana..
kao da je osjećam negdje u sebi..
Zadnjih mjesec dana je bilo nešto strašno..nešto bolno, nešto izgubljeno..ništa novo??ma, itekako novo..nisam htjela komunicirati..stvarno nisam..sjedila u sobi nad knjigom da me puste na miru..razmišljala o sebi..da..o sebi..
O kršu koji sam prouzrokovala..o problemima za koje sam si sama kriva..i o manama i karakteristika kojih upoće nisam svjesna..i onoj "meni" koju vide svi osim mene..
Grozan osjećaj..kao da sam luda..kao da se ne poznajem..strah, gorčina, tuga, ljutnja, bijes, umor, tuga, strah, strah, strah..kovitlac svega..
Moja osjećajnost i moja toplina..moja pažnja, suosjećajnost, moja ljubav..
Jedna jako draga osoba navela je to jednom u čestitci..da su to osobine po kojima se ističem, da to danas rijetko tko posjeduje, a kamo li pokazuje..
Moja hrabrost pokazivanja da sam povrijeđena, ali i nepostojanje mog ponosa.. Sve je to navela..
Da, bila j to jedna od najljepših čestitki koju sam ikada dobila..
Ulila mi je nadu u samu sebe, čak i ponos..mislila sam da ću dotaknuti nebo..samo zbog toga..imala sam osjećaj da sam dobila novu dimenziju..a i moj ego, svakako..
I onda je počelo..
Ljudi koji su mi poslijednjih godinu dana stjecajem okolnosti najbliskiji..
Preokret..
Vice versa..
Moja toplina postaje koketiranje i zavođenje
Moja osjećajnost postaje gluma
Moja pažnja ostaje zaboravljena
Moje suze postaju gluma žrtve..
A ja nijema..
šutim..
ogorčeni ljudi me gaze..
možda govore istinu..
možda ne..
čitaju mi bukvice..
da ništa ne dajem a uzimam sve..
a sve što sam do sada čula o sebi do sada je bilo suprotno..potpuno suprotno..
u isto vrijeme, oni koji me najviše vole, sjede kod kuće tužni jer sam ih zanemarila zbog društva..
društvo i dalje pljuje, ja sjedim..slušam..pečeee...
Sama sebi nikakav odvjetnik..
Ma nisam niti htjela biti..
Uvjerili su me, dakako..moje tlo je postalo mekano, preprepremekano..
Ljuljalo mi se ..jako.. tko sam ja??
najveća narcisa i egoist na svijetu??
Da taman kada pomislim da sam ispunila jedan mali dio svojih ciljeva..da širim ljubav i mir i veselje..i to među ljudima koji me cijene i razumiju ..i vole..
da baš u tom trenutku..mi bude dano na znaje da sam u biti..
glumica
razmaženo derište
koketa
kurva
lažljivica
narcisa
egoistična
bezosjećajna
neiskrena
i to sve mi bude rečeno ..s nabijanjem krivnje, jer mogu biti sretna da mi je to rečeno..i uz veliki račun..
da se ja moram potruditi,..
Da se moram potruditi, duplo, troduplo..
NAKON JEBENIH GODINU DANA CUPKANJA ZA NJIMA, PAŽNJE, POMOĆI, ŠTO MATERIJALNE ŠTO EMOCIONALNE, NAKON ZANEMARIVANJA SVOJIH DOMA,ZANEMARIVANJA SAME SEBE, NAKON SLUŽENJA..
nakon svih uspona i padova..
problema i veselica..
da..divno..
da iznesem sve trebalo bi više ..puno više vremena i tipkanja..
ali nema veze, možda ponovno glumim žrtvu..
to je ionako ono na čemu je ostalo..
a meni je muka nalaziti se sa vlastitim društvom
Post je objavljen 10.12.2007. u 11:59 sati.