Marketing
Di je taj razvikani birc?
Evo baš danas čitam hvalospjeve o jednom kafiću, pa rekoh ajde da se pohvalim da sam tamo bio. Dakle piše slijedeće:“ Carpe Diem--Stručnjaci New York Timesa kažu da je Dalmacija postala nova Rivijera, a Hvar njezin Saint Tropez: majušno selo ljeti napunjeno jahtama i međunarodnim partijanerima'. Sudeći prema top-listi turističkih destinacija New York Timesa, koji je Hvar postavio na 11. mjesto, odmah nakon Laosa, Lisabona, Tunisa, Mauricijusa, dva resorta u Miamiju, Maldiva, Doline smrti, francuskog "skijaškog sela" Courchevel napučenog ruskim tajkunima te Libije – i sljedećega ćemo se ljeta na plažama "gužvati" s turistima sa Zapada, dok će gospodarstvenici trljati ruke zbog novčanica koje će se zbog toga sliti u državnu, ali i lokalne blagajne privatnika. Središte je noćnog života Carpe Diem, - piše list.“
„Biti u Rimu a ne vidjeti Papu?“- e neće ići. Takav zaključak donijela je moja ekipa (nas trojica) ljetos na Hvaru kad smo bili na 11.-tom HRF-u , pa smo tako odlučili posjetiti taj razvikani „Carpe Diem“ kojeg su veličali po novinama u TV-emisijama kao nezaboravno mjesto za partije nakon plaže. Mi Slavonci za kafiće, barove i slično, volimo reći da su to bircuzi ili birtije (ma koliko mi šutjeli o tome). I došli smo malo prerano (oko 23 sata) zauzeli kraljevske pozicije za šankom i „bacili priču“ sa druželjubivim barmenom. Tip (kojeg vidite na fotkama u prvom planu) vrlo je sposoban (čuda radi s koktelima). Rekao nam je da je porijeklom iz Hrvatske, ali da radi u Njemačkoj gdje živi sa obitelj, ali preko ljeta dopunjava kućni proračun radeći ovdje). Ispričao nam je sve što smo trebali saznati o ovom kultnom mjestu za feštanje, preporučio nam koji koktel treba piti, a naravno da smo mu honorirali ljubaznost (takvi bi trebali biti svi konobari po moru). Oko 1 sati iza ponoći gužva je bila nemoguća pa smo se premjestili na terasu i ispred objekta gdje osvježava zrak s mora gdje smo bili do daljnjeg.. Svega 50-tak metara od ulaza u lokal je vez za jahte (odnosno malo pristanište s vezom). Doslovce sa jahte, direktno sa mora, kojekakve svjetske face silaze na tulum. Ne znaš ti tu tko je bogat, a tko „glumac“, tko je „netko“ a tko anonimac. Pleše se, klima se u ritmu glazbe, a diskretni zaštitari ( u civilu) vode brigu da se netko previše ne „razigra“. Možete razbiti čašu, ali to vam znači kraj boravka na širem području ovog lokala (vidjeli smo kako neke klince udaljavaju). Da bi došao do šanka moraš biti vješt, pa sam tako, tko zna koliko svjetskih faca (pjevača, biznismena, redatelja, bankara,…) ogazio dok nisam ekipi donio cugu. Ljubazno sam se ispričavao na engleskom i usput prikupio pokoji osmjeh. Sve je po sistemu „vidjeti i biti viđen“. Što bi mi Slavonci rekli:“Ma to vam je k'o na kirvaju u Piškorevcima. Srećom nije bilo ko u bećarcu: „Dođoh kući iz tuđega sela, prazna džepa i krvava čela“. Kad smo odlazili pozdravili smo barmene: „Dečki Bog!“. Skužili su da smo Slavonci. Ispratili su nas uz naklone riječima „Nova Gradiška, dečki, svaka Vam čast, dođite nam opet“ ( dobra napojnica čini čuda). Veni vidi vici –birc ko birc. Što bi rekao Štulić: „Odlazimo, zajedno u noć,…“
Post je objavljen 10.12.2007. u 11:50 sati.