Nedozvoli vremenu da izbriše
moj lik iz tvojih oćiju,da
pogled tvoj odluta negdje
gdje nisam ja!
Nedozvoli vijetru da skine
moje ime sa usana tvojih,
da te povuće sa sobom
nekim stazama dugim i
nemoj dozvoliti da ti suze
moje ostanu u siječanju;
poput neke zagonetke ili
stvari koja se baci u rijeku
i topi se,nestaje u dubini!
Dopusti zato da te u
mašti prati osmijeh moj,
kroz tužne sate i krajeve
daleke!
Dopusti za nas i moja
nesretna jutra koja sviću
u zagrljaju tuge!
Post je objavljen 10.12.2007. u 11:48 sati.