Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan: Da se Isus pojavio u današnjemu svijetu, negdje u zabačenu i siromašnu dijelu svijeta, ostao bi nezapažen. Mnogi bi pitali: Gdje je to mjesto? Ne bi bio na televiziji niti bi zauzeo centre moći i bogatstva. Odgurivali bi ga, klevetali i kritizirali. A on bi govorio jednostavnu istinu; neki bi ga slušali i prepoznali Božji glas. Radosna vijest bi se sporo širila kao što je to bilo prije dvije tisuće godina. Uhvatila bi se za bilo što dobra u svijetu. Mešetari moći i bogatstva ne bi je primijetili niti ponudili novčanu pomoć. Sretna ironija današnjice jest ta da je i poslije dvije tisuće godina Radosna vijest tako raširena i bilo da za nju zna ili ne, ljudski rod je bogatiji za Isusovo rođenje.
Meditacija
Neka dobrota tvoja, Gospodine , bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!( Iv 14,1-12)
Gospodine, pola života potrošim dokazujući sebi i drugima da imam pravo i da je istina na mojoj strani. Stoga sam nesposoban ići putem koji si mi ti odredio. Tražim svoje pravo, zato se često ogriješim o istinu. Borim se za svoje pravo, a oružje mi je neistina ili ono što ja smatram istinom. Ali budući da tražim svoje pravo, zatvoren mi je pogled na istinu. Tvoja je riječ istina. Tvoja mi riječ pomaže da se ne branim kad nešto treba priznati, da ne planem kad treba šutjeti, da ne promašim cilj na kojem ću ugledati tebe, pravu istinu. Već sam obolio od muke iz dana u dan pozivajući se na svoje pravo. Spasi me, Gospodine. Budi istina mog života i moje patnje. Jer, bit ću spašen tek onda kad nadvlada tvoja istina mene i moju nepravdu. Ti si istina. I ja želim ići tim putem, i biti uza te. Posveti me u svojoj istini. Nadvladaj me. Ti si istina. Jörg Zink
Pripjevni psalam:
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!
Dj 6,1-7: II. PRVE MISIJE
Ustanovljenje sedmorice
6 U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi."
5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. 7I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
Dj 6, 1-7 Liturgijske meditacije: Krize često ukazuju na to da nešto što je dugo vremena bilo potisnuto i zanemarivano želi živjeti. Stoga se u sukobima, do kojih dolazi uslijed krize, uvijek krije prigoda za otkrivanje onoga što je potrebno kako bi se postigla ravnoteža kojom će biti zadovoljni svi koji su u igri.
Ps 33,1-2.4-5.18-19:
PSALAM 33 (32)
Himna Providnosti
33 Pravednici, Jahvi kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. 2Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! 4Jer prva je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova. 5On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine. 18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: 19da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.
ps 1Pt 2,4-9:
Novo svećenstvo
4Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. 7Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. 9A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu;
1 Pt 2, 4-9 Liturgijske meditacije: Nikad ne postojim samo za sebe, nego uvijek i za druge. Jer samo smo zajednički u stanju graditi Dom i važan je svaki i svaka kao nezamjenjivi «živi kamen» toga Doma.
Iv 14,1-12:
Isus - put do Oca
14 "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? 3Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4A kamo ja odlazim, znate put." 5Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" 6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." 8Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" 9Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? 10Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. 12Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.
Što mi želiš reći, Gospodine?
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
• Evanđelje nam predstavlja Isusa kao vodiča kroz život, kao 'put, istinu i život'. U središtu kršćanstva je osoba Isusa Krista. Naša zauzetost za Isusa i ljubav prema ljudima, bez obzira na naš životni poziv i zanimanje, potječe iz tog izvora. To središte je uvijek čvrsto i nepokolebljivo, ono označava duboki osobni odnos. Isus nas vodi 'jednog po jednog', ne kao neku masu ili grupu nego znajući nas po imenu.
• Isusa slijedimo kao onoga koga poznajemo a ne kao stranca kojeg ne poznamo. A Isusu znamo jer proučavamo njegov život i vrijeme u kojem je živio, mjesta i događaje vezanih uz njegov život, postajući sve intimniji s evanđeljima i upoznavajući ga u svome srcu za vrijeme molitve. Ovo je način kako naše uvjerenje držimo snažnim i našu motivaciju jakom. I dok se to događa, naša sloboda raste i pronalazi ga svugdje oko nas.
VIDJET ĆU SVJETLO I STIĆI KUĆI
Iv 14, 1-12 Liturgijske meditacije: Pretrpani vlak juri kroz tunel, sve je brži i više se ne može zaustaviti. Kraj tunela se ne nazire. Širi se panika. Jurnjava završava u mraku. Ima u životu razdoblja koja nalikuju takvoj paničnoj vožnji u tminu. Nigdje svjetla, ni za lijek. Nigdje cilja i prispijeća u sigurno utočište. Ne znamo kako dalje. Blokirani smo. I pitamo se poput Tome: «Kako možemo put znati?» Muka izbora u tami otežava razabiranje puta. Iz Isusovih riječi nazire se slika koja je posve različita od tog tumaranja u mraku. Naš cilj je put prema svjetlosti, a ne u mrak - ako se povjerimo Onome koji je «Put, Istina i Život». Ono što je Isus obećao svojim prijateljima i prijateljicama na prijelazu iz ovoga svijeta u drugi svijet, vrijedi i za nas danas. Nisam sam na svijetu. I u mraku, u kaosu, u nesnalaženju prostoji ruka koja mi se pruža. Bog ide sa mnom. I na svršetku, posve na svršetku, uzima me u stan koji je baš za mene pripravio. Ako idem Isusovim putem, čak i ako je teško, ako se povjerim njegovoj istini, pa i onda kad mi se čini čudnom - tada ću na kraju tunela vidjeti svjetlo i stići kući, zauvijek.
Molitva
Bože, ti si naše polazište i naše ishodište. Pomozi nam da pronađemo i oblikujemo svoje mjesto na ovome svijetu - u sigurnosti i u nadi da ćemo u tebi pronaći svoj dom. To te molimo po Isusu Kristu, koji nam je kod tebe već pripravio mjesto. Amen.
Svi smo dužni biti apostoli!
5.Vazmena nedjelja-Svatko je od nas dužan, u konkretnim životnim situacijama u kojima se nalazi, navijestiti bližnjemu da u domu Oca nebeskoga ima mnoštvo stanova i da je za svakoga Krist svojom mukom i smrću pribavio mjesto. Dakle, apostolat nije povlastica i zadaća samo svećenika ili redovnika, nego svih vjernika.
Drage sestre i braćo,
Svaki puta kada čitamo, slušamo ili razmatramo Riječ Božju u našem se srcu rađa i širi Božja milost, preko čijeg se djelovanja u nama postupno otvara put prema stvarnom i osobnom susretu s Bogom, našim Stvoriteljem. Stoga, za svakog je vjernika od presudne važnosti često čitanje i razmatranje Svetoga Pisma.
U vremenu kada smo okruženi mnoštvom informacija, često puta suvišnih i za duhovni život pogubnih, potrebno je otvoriti vlastito srce djelovanju Božje Riječi, najbitnije poruke svih vremena i vjekova. Zaustavimo se na trenutak nad riječima sv. Ivana Apostola i Evanđeliste; „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte.“ (Iv 14,1) Ovim riječima, Gospodin Isus povezuje zdravlje i postojanost našega srca s vjerom u Boga.
“Stvorio si nas Bože za sebe i nemirno je srce naše dok ne počine u tebi.“ Sv. je Augustin nakon godina lutanja i traženja istine, spoznao nešto sasvim jednostavno. Ljudski nemir, nezadovoljstvo, tuga, dezorijentiranost, posljedice su odmaka našega srca, odnosno nas samih od Boga koji nas je stvorio i u kojem jedino nalazimo mir i radost. Slaba, mlaka i poljuljana vjera ili čak nevjera, uzrokuju uznemirenost i nemir. Što nam to želi reći Gospodin Isus kad nas poziva da imamo vjeru u Njega? Poziva nas da postavimo temelje našega života u Njemu, koji je živi kamen koji se ne pomiče pod udarima bura i oluja. Sv. je Augustin dobro shvatio svu bit čina vjere. Vjera je život u Kristu.
Vjernik počiva u Kristu. Vjernik odlučuje svakoga dana iznova položiti svoj život u Kristove probodene ruke. Koliko je samo lažnih ponuda u nama i oko nas koje nas pozivaju da im se prepustimo. Sotona se zabavlja izmišljajući svakoga dana nove načine da privuče i dovede k sebi izgubljene ovce iz Kristova ovčinjaka. Kršćanin koji se nije čvrsto i tijesno privezao uz Krista, kamen zaglavni, taj je laki plijen Knezu ovoga svijeta koji „koji kao ričući lav obilazi, tražeći koga da proždre“ (1 Pt 5,8) Stari su još rimljani govorili tertium non datur, trećega nema.
U duhovnom životu, koji mora prožeti sve pore našega svakidašnjeg života, ili napredujemo u svetoj katoličkoj vjeri upoznavajući je i ljubeći je sve više ili se naša vjera gasi i na njeno mjesto dolaze lažne bogovi, lažne sigurnosti i lažne radosti. Trećega zaista nema! Isus i nama danas kao nekoć i sv. Tomi govori: „Ja sam Put, Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14,6) Nastojmo stoga koliko je u našoj moći i s Božjom pomoću pretvoriti u djelo te Kristove riječi.
U drugom smo čitanju čuli poziv sv. Petra Apostola da se i mi kao živo kamenje ugradimo u duhovni Dom (1 Pt 2,5), da aktivno sudjelujemo na širenju Božjega Kraljevstva na Zemlji. Sv. nam Petar govori i kako. Prinoseći žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. U Vazmenom smo vremenu pozvani utvrditi svoju vjeru u Krista kako bismo ju mogli i drugima svjedočiti i naviještati. U iščekivanju silaska Duha Svetoga apostoli su se spominjali i prisjećali Kristovih riječi i djela koja su polako očvršćivala njihovu vjeru.
Svi smo dužni biti apostoli! Svatko je od nas dužan, u konkretnim životnim situacijama u kojima se nalazi, navijestiti bližnjemu da u domu Oca nebeskoga ima mnoštvo stanova i da je za svakoga Krist svojom mukom i smrću pribavio mjesto.
Dakle, apostolat nije povlastica i zadaća samo svećenika ili redovnika, nego svih vjernika. Isus želi da svi ljudi na Svijetu upoznaju njegovu neizmjernu ljubav i da ju prihvate. Stoga odgovorimo Kristovu pozivu i budimo apostoli njegove ljubavi koja donosi mir nemirnim i napaćenim srcima. Neka nas u ovim svetim i plemenitim željama prati zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Božje od Pouzdanja.
Neka nam Ona bude primjer kako treba vjeru prihvatiti, živjeti i drugima navijesti.
vlč. đakon Borna Puškarić
Post je objavljen 20.04.2008. u 11:00 sati.