Evo, nema me u zadnje vrijeme...
malo vremena... puno stvari...
život ide dalje... ja stojim....
promatram... i razmišljam...
o temama o kojima sam već mnogo razmišljala...
al svaki dan iznova dobijem povoda razmišljati o njima...
tipa...
koliko su ljudi površni... i licemjerni...i sebični... i iskompleksirani...
jednom rječju - jadni...
zaista nemam drugu riječ nego jadni...
i žalim ih... zaista... takvi neće nikada voditi svoj život....
uvijek će im nečiji tuđi život biti kostur njihovog vlastitog...
bit će samo kopija...
i uz sav trud svijeta, takvi ljudi se nikada promijeniti neće...
i uvijek će im za to biti kriv neko drugi...
jer oni su uvijek u pravu...
a najžalosnije od svega je to....
što se takvi ljudi svim snagama trude stvoriti flegma imidž...
i glas će poderati pričajući kako njih ništa ne dira...
a vidiš da bi najradije iskočili iz kože od muke... kad vide da si sretan...
kad vide da ti je u životu sve na mjestu...
kad vide da ti je napokon krenulo...
i kao, sretni su oni zbog tebe...
al crv ljubomore neda im mira...
ljubomora i zavist...
nihova su lica... prava lica....
premazana svim mastima...
i misle...svojim pričama će učiniti druge ljude ljubomornima...
jer po njihovom izgleda da su svi opterećeni onime čime i oni...
a ne shvaćaju kakve budale ispadaju...
i po Bog zna koji put razmišljam o tim temama...
i po Bog zna koji pud sam dobila povod razmišljati o tome...
i već se smijem tim ljudima...
neki kuže...
neki ne...
uglavnom, ne slušajte me...
neki će razumjeti o čemu pričam...
neki će se možda i prepoznati u tim osobama...
a neki možda neće shvatiti ni petinu onoga što sam htjela reći...
uglavnom, o nečem sam morala pisati...
Post je objavljen 09.12.2007. u 22:47 sati.