Marketing
Digimon
Opet je sve isto, opet me jebu sa svih strana.Sve je kao prije osim imena, samo imena su se promijenila.
Sad sam na novom mjestu, ali su lica ljudi oko mene opet hladna, volila bih da se mogu vratiti na neko mjesto, u neko vrijeme gdje mi je bilo dobro, negdje gdje bih se osjecala pozeljno. Samo se pitam postoji li takvo neko mjesto,postoji li iko ko me stvarno treba, neko ko me treba i kad je sretan, a ne samo da dijele neku tugu sa mnom...
Ponekad legnem spavati, nekada ne spavam jer, sve sto mogu raditi je da razmisljam. Sto vise razmisljam sve mi je gore, sve je sjebano u mojoj glavi...
Prosla sam mnogo toga,ali se i dalje trudim da ostanem uspravna, vidila sam toliko ljudi, toliko hladnih lica, bez trunke svijeti, mozda previse, osjecam kako mi koljena popustaju, osjecam da su mi ruke teske i da mi se magli vid.
I odlucila sam da mi je dosta, dosta mi je ljudi koji me ne cijene, ljudi koji mi obezvredjuju logiku. Nek se ljute, nek pricaju, galame, nek me ganjaju, rade sto im je volja, mogu ja i nez njih.Ahno!
Pokusala sam toliko toga da sacuvam ta "prijateljstva", ali sve sto sam radila sad sluzi na moj obraz,i na moju sramotu...
Jedino sto je ostalo od ljudi za koje sam mislila da je vrijedno patiti se su sjenke.
Tezak mu je zivot nas mu ga metalaca! Nisam ja u crnjaku, vec, onako, da napisem nesto. 
Digimoni su zakon
Cunajte se
Post je objavljen 09.12.2007. u 22:44 sati.