Jučer mi je definitivno bila najbolja subota u gradu...............
Buraz mi je slavio rođendan,ja i Adi bile s njima,svi nas lijepo prihvatili,upoznale hrpu ljudi,a među njima i neke jaaako zanimljive osobe.........hm...hm......
I ja odlučih da više ništa ne čekam.......
Riskirat ću pa makar i doživjela sve one posljedice o kojima sam razmišljala........
Čim mi je pružio ruku i progovorio,znala sam da je to to....
Idući put kad smo se sreli,nasmiješio se,mahnuo(iako je bio 20 cm udaljen od mene),prošao i opet se okrenuo i pozdravio..........i onda meni ljudi kažu da sam zbunjena.....................
Ne znam........zadnji put sam rekla da neću imati nikoga u životu dok ne budem imala onaj neki osjećaj da baš tu osobu želim..........
E,pa jučer sam dobila taj osjećaj..........
I znam da uz to ide i mali milijun komplikacija.....al' imam neki osjećaj da se sve to isplati.....
A ako i ispadne sjebano i ako od toga ne bude ništa....ja ću bar znat da sam imala toliko muda da pokušam nešto jer ova situacija je skroz zapetljana,komplicirana i sjebana..........
"Kao da idem u sigurnu smrt,a opet,toliko to želim..."
Post je objavljen 09.12.2007. u 19:20 sati.