Baš tako,
nitko ne zna...
nitko ne zna što sad osjećam.
Čak i ako kažem,
čak i ako slažem,
nitko ne zna ono sto ćutim
kad bi bar...
netko...
zar smo zaista sasvim sami na ovom svijetu?
Moje misli,
moje želje,
moje nade
i žudnje...
nitko ne zna...
I sreća i tuga i radost i samoća
usamljenost
ta beskrajna usamljenost
i kada sam u masi lica
hoće li ikad prestati...
Post je objavljen 09.12.2007. u 19:19 sati.