I.
Izašao sam.
Iznio smeće.
Dok ga vitlam, primjećujem da kontejner dupkom kipi, uredno svezanim, nabreklim vrećicama
jednake veličine.
Zlatan prljavi rez prizora izvlači
asocijaciju na neki tamo fiktivan
kontejner iza klinike za plastičnu ili najobičniju kirurgiju,
napunjen barkodiranim omotima mesa
i izlučevina.
I pse koji ih, fiktivno, razvlače...
II.
Iza sljedećeg kontejnera naime vidim,
provlači se mali crni pas.
Oko vrata mu povodac, a
crvena plastična ručka poskakuje za njim po asfaltu.
Oteo se.
Svijet se guši u otpatcima.
Čovjek je maničnodepresivni parazit koji uživa u trošenju života i
žudi za sporom smrću.
Možda bi trebao imati povodac.
Nek' se i otme.
III.
Svaki put, obdan i obnoć, susretnem barem jednog.
Ovaj je bio star, imao je štap za hodanje zavinutog drška.
Jedva sam ga, u mraku iza nekog trećeg kontejnera i stabla, zamijetio.
Klečao je u blatu i skupljao
plastične i staklene boce koje su mu se rasule iz torbe.
IV.
Sanjao sam, ulijepljen i utučen danas popodne,
kako se na tratini ispred moje zgrade
odvija
dobra stara klasno-ideološka borba.
Post je objavljen 09.12.2007. u 19:01 sati.