Nakon što sam čuo za samoubojstvo dvije djevojčice sa Raba koje su se u smrt bacile sa crkvenog zvonika odlučio sam napisati post o samoubojstvu.
Mislim da nitko ne može shvatit što je te mlade tinejđerice navelo da se ubiju, a još manje možemo shvatiti kako to da su se dvije najbolje prijateljice odlučile ubiti zajedno. U zadnje vrijeme sve je više je samoubojstava, a ponajviše se za taj čin odlučuju mladi. Dosta njih je barem jednom pomislilo na to da si oduzmu život, ali nisu to učinili. Što onda navodi nekoga da si oduzme život? Dali netko ne zna dovoljno cijeniti život ili ne pronalazi drugi izlaz, to je pitanje na koje nam nitko ne može odgovoriti. Koliko sam ja shvatio mladi si većinom oduzimaju život kada prolaze kroz najteže ljudsko razdoblje- pubertet. Često je to zbog nesretne ljubavi, loših ocjena, nasilja u obitelji i zbog ostalih razloga koje toga trenutka smatraju nemogućom preprekom. U pubertetu mladi svašta doživljvaju i prolaze kroz teške trenutke odrastanja. U tome razdoblju sve upijaju kao spužva i ono što upiju tako se ponašaju. Sve loše stvari koje dožive rezultiraju njihovom ponašanju. Ako su doživili nasilje, onda će i oni u većini slučajeva to nasilje prenjeti na drugoga. Doći će do toga da ako su doživljavali loše stvari iz dana u dan da se više neće nadati boljem, već će misliti da može biti samo gore, i pomislit će zašto da onda žive. Puknuć će i odlučit će si oduzet život jer će vidit da je samo to jedini izlaz i svega toga jer ne nalaze drugi. Događaju se samoubojstva iz dana u dan i to za sad ne može nitko spriječiti. Ne znam kada će to prestati, niti dali će se to smanjiti, ali ovaj svijet ide u nekom čudnom pravcu i mislim da nitko ne zna kuda je to…
Post je objavljen 09.12.2007. u 18:44 sati.