Da se i ja javim...
Napisala sam novu pjesmu...
U suton izgubljenog života
Na stjenama gdje obala ljubi more posljednji put sjedim sama,
baš kao i one noći kad mi je suze skrivala tama.
Sada opet sjedim tu,a niz lice mi teku suze,
gorak je život ovaj što mi plave safire uze...
Još ostao je sat do kraja tužne simfonije života,
znaš li da si u njoj bio i ostao jedina nota?
Slutiš li uopće koliko si me povrijedio,
i koliko sam besanih noći provela misleći na tebe,
koliko sam suza lila
kad shvatila sam da sam te izgubila?
Sada opet sjedim tu okovana bolom,zamrlih usana i očiju ugušenih u sjeni,
moji plavi dijamanti sada su njeni...
Sjećaš li se zvona koje smo mrzili svake noći.
jer znali smo da kad otkucaju rastanak će doći?
Posljednji put pogledaj u mjesec,staru bekriju što sja,
u njemu ćeš vidjeti moj lik,on će ti reći da voljela sam te ja!
Pustit ću posljednju suzu rastkanu bolom i gorčinom
što cio život me prati,
napisat ću samo dvije-tri riječi...
samo ono što trebao si znati...
Sjećaš li se snova koje smo skupa sanjali,jedne kuće kraj mora
i jedne jele pod kojom smo gledali kako sviće nova zora?
Sjećaš li se naše pjesme i stihova nježnih,
Toplih zagrljaja i suza neizbježnih?
Sjećaš li se te noći kad prvi put sam plakala pred tobom,
sjećaš li se drhtavog tijela i usana što ti nisu mogle reći zbogom?
Sjećaš se kad si me molio da neplačem i da prestanem da te volim?
Je li to moguće?Budi iskren prema sebi samo to te molim!
Sada možda shvaćaš da mrziti osobu koju voliš nije lako,
sjećaš li se stiha naše pjesme ljubav se ne piše tako?
Svaki put kad se toga sjetim suza mi niz lice krene,
misliš li kad na mene dok ljubiš usne njene?
Oko za oko,zub za zub,
o ne! Ja ne mogu više ja sam stigla na rub...
Kad otkuca ponoć i posljednji dah života razlije se u dubinu,
dođi na naše mjesto kraj mora
i kad već ja ne mogu,ti gledaj kako sviće zora.
Isprati naše posljednje veče i pokopaj ako možeš našu ljubav i dane pune sreće.
Potopi ih na dno mora,kao što lažima i bolom potopio si mene
i pokušaj zaustaviti suzu ako niz lice ti krene.
Zamrijet će vrele usne,a posljedni pozdrav titrat će njima,
zadnje zbogom bit će tebi i prijateljima.
Sigurno ćeš i ti tada da plačeš i da moliš,
kakav li je to osjećaj biti ubojica osobe koju voliš?
Sjetit ćeš se vjenčanice krvavo-crvene boje,
a tvoje usne će tiho da šapuću ime moje..
Vidjet ćeš moj lik,oči smeđe boje,
vedro nasmješeno lice i
kosu razbuktalog plamena,
sjetit ćeš se da si ubio djevojku
koju si nekoć zvao:"MOJA MALENA!"
Post je objavljen 09.12.2007. u 18:11 sati.