Marketing
Razmjena i pet stolica
Neprisutan u pogledima žudnje i ismijavana djela klaun vaše generacije maskom crvenilo prekriva pa se čovjek često zapita čemu nacrtani osmjeh i umjetne suze...pogledajte bolje. Zna voziti mjesečev monocikl zatvorenog pogleda u kojem uhvaćena je ljepota svijeta i modra noć u kojoj klaun uvijek iznova umire. Prikazanje večeras uz pratnju klavira i nasmijani ljudi, posljednji naklon i hitac nečujni garderoba natopljena krvlju i dosadne muhe, izleda da vrijeme izbrisalo je samoću. Oprostio si se porukom na zidu,slikom uokvirenog srca iznutra praznog, obruba jasno crvenog,tek učio si voljeti...Samo jedan od snova drvene sobe i upaljenog svjetla...Ispijanje čaja u engleskom posljepodnevu i neki novi život,iluzijama popunjavamo prazninu beskonačnosti i postajemo što god poželimo tog dana postati. Pustite nas da još malo igramo se i zajedno pišemo stihove i poput karata međusobno izmjenjujemo pjesme,pa kad odrastemo i obučemo siva odijela da prisjetimo se prolaznosti. Pustiite nas jer tako na bolničkim krevetima prepoznat ću svoje srodne duše...
Post je objavljen 09.12.2007. u 18:08 sati.